Vatikan, (IKA) – Valja izbjegavati “terorizam ogovaranja” koji je poput bombe. Osim toga, ne valja misliti na novac, koji ne daje istinsku nadu, položenu samo u Gospodinu, i treba moliti za dar novih zvanja, jer zajednice stare pa samostane često održava četiri ili pet starijih redovnica, poticaj je pape Franje koji je uputio primivši sudionike Jubileja posvećenoga života, koji će proslaviti na blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, odnosno Svijećnicu. Čvrsta poslušnost nije ona “vojnička”, i nije “stega”, nego je darivanje srca, poput Božjega Sina koji se ponizio, postao čovjekom iz poslušnosti, sve do smrti na Križu, rekao je papa Franjo, ponovno predajući unaprijed pripremljeni govor, i obraćajući se spontano Bogu posvećenim osobama, kojih je u Dvorani Pavla VI. u Vatikanu bilo oko pet tisuća. Razmišljajući o proroštvu, bliskosti i nadi, Papa je napomenuo da Krist nije bio anarhičan, nije pozvao svoje da se snagom otpora suprotstave njegovim neprijateljima, nego je izabrao poslušnost Ocu. To je proroštvo u odnosu na anarhiju volje čije sjeme sije đavao. Proroštvo znači reći ljudima da postoji put sreće, veličine, put koji te ispunja radošću, a to je upravo Isusov put. Put prema blizini s Isusom. Proroštvo je dar, karizma, i valja ga tražiti od Duha Svetoga: da znam reći onu riječ, u pravom trenutku; da učinim ono u pravom trenutku; da cijeli moj život bude proroštvo. Muškarci i žene proroci, napomenuo je Sveti Otac.

Govoreći potom o blizini, Papa je pozvao nazočne da ne budu posvećeni muškarci i žene kako bi se udaljili od ljudi i imali sve udobnosti. Ne, svatko to ima biti kako bi se približio i shvatio život kršćana i nekršćana, trpljenje, probleme, mnogo stvari koje se mogu razumjeti jedino ako posvećeni muškarac i žene postanu bližnji; u blizini, napomenuo je Papa te im za primjer dao svetu Tereziju od Djeteta Isusa, zaštitnicu misija, koja je svojim gorućim srcem i pismima koja je primala od misionara bila bliska s ljudima. Postati Bogu posvećena osoba ne znači popeti se jedan, dva ili tri stupnja u društvu, istaknuo je te dodao: “Za posvećenu osobu nije životni položaj taj zbog kojega druge gleda ravnodušno. Posvećeni me život ima dovesti do blizine s ljudima; do tjelesne i duhovne blizine, do toga da upoznam ljude. A druga osoba, “pravi bližnji”, može biti onaj kojega se susreće u siromašnim četvrtima, ali i brat ili sestra u zajednici. Tu valja težiti možda najtežoj kreposti, kako je govorio apostol Jakov, ovladavanju jezikom. Jedan od načina za udaljavanje od braće i sestara u zajednici jest upravo taj: terorizam ogovaranja, rekao je Papa te ponovno istaknuo “ne” ogovaranju, terorizmu ogovaranja. Jer, tko ogovara, taj je terorist. On je terorist u vlastitoj zajednici, jer poput bombe baca riječi protiv jednoga, protiv drugoga, a onda mirno odlazi. Ali uništava! Tko to čini, taj uništava poput bombe, jer bomba ogovaranja u zajednici nije blizina, nego je to vođenje rata, udaljavanje, to je poticanje udaljenosti i anarhije, upozorio je papa Franjo. Ako u ovoj Godini milosrđa svatko od vas uspije učiniti to da nikada ne bude terorist ogovaratelj ili ogovarateljica, to bi za Crkvu bio uspjeh, uspjeh velike svetosti, poručio je Papa.

Govoreći pak o nadi, razmišljao je o smanjenju broja zvanja, o zajednicama koje sve više stare, o samostanima koje vodi samo nekoliko starijih redovnica, te istaknuo da nije dobro primati bilo koga, nego valja dobro razlučiti je li riječ o istinskom pozivu, i pomoći mu da se razviju. Mislim da protiv kušnje gubitka nade, na koju nas potiče ta neplodnost, imamo više moliti. Imamo neumorno moliti, napomenuo je Sveti Otac dajući primjer Ane, Samuelove majke, jer postoji jedna opasnost. Kada neka redovnička kongregacija vidi da nema djece i unuka, te počinje bivati sve manja, uhvati se novca. Znate da je novac đavolska stvar. Kada ne mogu imati milost zvanja i djece, misle da će novac spasiti život i misle na starost. Ali, tako nema nade! Nada je samo u Gospodinu! Novac ti ju nikada neće dati. Naprotiv, novac će te oboriti, istaknuo je Sveti Otac. Na kraju je posebne misli posvetio redovnicama. Što bi bila Crkva da nema časnih sestara, kojih ima u bolnicama, zavodima, župama, u gradskim četvrtima, u misijama, ali i na grobljima. Riječ je o ženama koje su zajedno s brojnim muškarcima dali svoj život za Gospodina, možda i daleko od svojih zemalja, kazao je Sveti Otac, a prenio Radio Vatikan.