Vatikan, 19. 1. 2002. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. primio je 18. siječnja u audijenciju sudionike plenarne skupštine Kongregacije za nauk vjere, koja zasjeda u Vatikanu. U pozdravnom je govoru predstojnik Kongregacije kardinal Joseph Ratzinger istaknuo kako je svrha skupštine prije svega utvrđivanje onoga što je učinjeno u posljednje dvije godine, odnosno, proučavanje nekih tematika koje poprimaju sve veću važnost u ovome povijesnom trenutku života Crkve.
Sveti se Otac potom zadržao na najvažnijim temama, počevši od naučnih dokumenata koje Kongregacija za nauk vjere postupno objavljuje, te ih nazvao “dragocjenim organizmom u službi Petrova služenja”. No, također je izrazio svoju zabrinutost zbog negativnih odjeka u javnosti nekih od tih dokumenata. Istaknuo je kako probleme u načinima na koji ih se prihvaća tako i u suradnji s mjesnim Crkvama u pogledu njihova sprovođenja – što vrijedi i za ostale dikasterije Rimske kurije.
U nastavku je Ivan Pavao II. istaknuo kako je vrlo važno da cjelovita poruka kršćanske istine stigne do što većeg broja ljudi, unatoč poteškoćama, uključivši u proces posvješćivanja sve više biskupskih konferencija, pojedinih biskupa i svih onih što navješćuju Evanđelje. Istaknuo je i važnost djelotvornije suradnje dikasterija Rimske kurije s biskupskim konferencijama, a time i s vrhovnim poglavarima redovničkih instituta.
Sveti Otac osvrnuo se i na temu “Euharistija i Crkva”, o kojoj se govorilo na glavnoj skupštini, posebno istaknuvši da dramatičnost Kristove euharistijske žrtve ne dopušta da se taj trenutak svede na jednostavan susret na gozbi, nego uvijek ostaje znak proturječja. Druga tematika na koju se osvrnuo Ivan Pavao II. bio je gubitak važnosti prirodnoga zakona, o čemu je u svome pozdravnom govoru govorio i kardinal Ratzinger, istaknuvši kako se jasnoća prirodnoga zakona u suvremenoj svijesti sve više zamagljuje. Opasnosti su toga nestajanja očigledni te je naše razmišljanje tražilo put do djelotvornoga lijeka, kazao je kardinal. U vezi s time, Papa je rekao: “Prirodni je zakon sudjelovanje razumnoga bića u vječnom Božjem zakonu. Njegovo raspoznavanje s jedne strane stvara temeljnu povezanost s novim zakonom duha života u Isusu Kristu, dok s druge strane dopušta prostrani temelj za dijalog s osobama drugih opredjeljenja ili obrazovanja, u potrazi za zajedničkim dobrom”.