Vatikan, (IKA) – Papa Franjo primio je 12. svibnja u audijenciju članice Međunarodne unije viših redovničkih poglavarica. U razgovoru su, među ostalim, dotaknute dvije važne teme: pitanje trajnog đakonata žena te razlozi zbog kojih posvećenim ženama nije dopušteno propovijedati na misi, izvijestio je Radio Vatikan. Papa je pozvao redovnice da izbjegavaju opasnosti “feminizma” i “robovanja” namjesto “služenja” u Crkvi.
Odgovarajući na prvo pitanje koje se odnosilo na prisutnost žena u procesima odlučivanja u Crkvi, Papa je rekao da se slaže s povjeravanjem većih odgovornosti ženama, u slučajevima u kojima nije predviđena jurisdikcija koja je povezana sa svetim redom, zato jer, istaknuo je Papa, pogled žene može pridonijeti obogaćivanju kako procesa razdradbe tako i provedbe odluke.
Govoreći o mogućnosti pripuštanju žena trajnom đakonatu, pri čemu se neki pozivaju na praksu koja je postojala u prvoj Crkvi, Papa je podsjetio da uloga đakonica u prvom razdoblju Crkve nije posve jasna i izrazio je spremnost da to pitanje dadne na razmatranje posebnom stručnom povjerenstvu.
Redovnice su pitale Papu također o mogućnosti da drže homiliju na misi. U svom odgovoru Papa je rekao da treba razlučiti homiliju tijekom Službe riječi – koju bez problema može držati žena, bila ona redovnica ili laikinja – od euharistijskog bogoslužja, u kojem je homilija vezana uz predsjedatelja slavlja, koji je svećenik. Papa Franjo upozorava da se treba čuvati dviju napasti: feminizma – jer žena živi u Crkvi s uzvišenim dostojanstvom koje joj dolazi od krštenja – i one koju se često označava kao klerikalizam, koja se događa kad svećenici žele sami voditi vlastite župe, ne potičući sinodalnost i suradnju, poduprti laicima koji se olako daju “klerikalizirati”.
Govoreći o većem uključivanju posvećenih žena u život Crkve, Papa je izrazio želju za njihovom prisutnošću u tijelima za redovnike i na mjestima na kojima se raspravlja o pitanjima koja se njih izravno tiču.
Franjo je rekao kako cijeni majčinstvo koje redovnice i posvećene žene izražavaju u brizi za različite oblike marginalizacije i istodobno ukazao na katkad iskrivljeno shvaćanje službe koju obavljaju sestre, primjerice kad njihova prisutnost nije posvećena brizi za duše već se svodi na položaj služavke u župnoj kući.
Papa se oštro okomio na svojevrsnu “trgovinu” kojoj se katkad svjedoči prilikom traženja priloga za podjeljivanje sakramenata i pozvao redovnički život da čuva vrijednost siromaštva, koje štiti od zabluda i zastranjenja karizmi, ne podcjenjujući pritom potrebu brige za upravljanjem dobrima.
Papa je zamoljen da prokomentira također činjenicu da se nekim redovnicama koje obavljaju službu među najsiromašnijima prišiva etiketu “društvene aktivistice”. Sigurno da svaka posvećena žena, rekao je Papa, mora imati mistični život, ali to ne znači da je “mumija”. Ako karizma traži da se služi, to treba činiti, unatoč opasnosti zlih jezika i klevetanja.
Na kraju je Papa pozvao posvećene žene da daju odgovarajući prostor odmoru i da se ne propuste posavjetovati sa starijim i bolesnim redovnicama koje se njeguje u samostanu: one su spomen ustanove sa svojim iskustvom i mudrošću, poručio je.