Vatikan, (IKA) – Papa Franjo primio je 22. rujna u Apostolskoj palači u Vatikanu u audijenciju nacionalne ravnatelje pastorala selilaca, koji sudjeluju na susretu koji se od 21. do 23. rujna održava u Rimu u organizaciji Vijeća europskih biskupskih konferencija.
Majčinska ljubav Crkve prema braći i sestrama migrantima mora se konkretno pokazati u svim fazama migracijskog iskustva, od odlaska na putovanje do dolaska i povratka, tako da sve crkvene mjesne stvarnosti na njihovu putu budu protagonisti jedine misije, svaka prema vlastitim mogućnostima. „Prepoznavanje i služenje Gospodinu u tim članovima njegova ‘hodočasničkog naroda’ je zajednička odgovornost svih krajevnih Crkvi”, rekao je Papa pozvavši na stalno, koordinirano i djelotvorno zauzimanje.
Papa je izrazio zabrinutost zbog znakova nesnošljivosti, diskriminacije i ksenofobije koje se susreće u različitim dijelovima Europe, primijetivši kako često razlog tomu treba tražiti u „nepovjerenju i strahu od drugog, drugačijeg, stranca”. „Još me više zabrinjava”, nastavio je Papa, „žalosna činjenica da ni same naše katoličke zajednice u Europi nisu lišene tih reakcija obrane i odbacivanja, opravdane neodređenom ‘moralnom dužnošću’ očuvanja izvornog kulturnog i vjerskog identiteta. Crkva se proširila na sve kontinente kroz ‘migraciju’ misionara koji su bili uvjereni u univerzalnost poruke spasenja Isusa Krista, upućene muškarcima i ženama svih kultura”, podsjetio je Papa dodavši: „U povijesti Crkve bilo je napasti ekskluzivnosti i duhovne skučenosti, ali nam je Duh Sveti uvijek pomogao da ih nadvladamo, jamčeći stalnu otvorenost prema drugome, kojeg se promatra kao konkretnu mogućnost rasta i obogaćivanja. Isti taj Duh Sveti Duh, u to sam siguran, pomaže nam i danas sačuvati stav povjerljive otvorenosti, koji nam omogućuje svladati svaku prepreku i svaki zid”.
U stalnom slušanju krajevnih Crkava u Europi osjetio sam duboku nelagodu zbog masivnog dolaska migranata i izbjeglica. Tu se nelagodu mora priznati i razumjeti u svjetlu povijesnog trenutka obilježenog ekonomskom krizom koja je ostavila duboke rane. Tu nelagodu dodatno je pogoršao opseg i sastav migracijskih tokova, bitna nepripremljenost društava primateljica i često neodgovarajuće nacionalne i europske politike. No, ta nelagoda je također pokazatelj granica procesa europskog ujedinjenja, prepreka s kojima se suočava konkretna primjena univerzalnosti ljudskih prava i zidova o koje se razbija cjeloviti humanizam koji je jedan od najljepših plodova europske civilizacije. A za kršćane sve to treba tumačiti u logici središnjeg mjesta čovjeka stvorenog od Boga kao jedinstvena i neponovljiva, rekao je Papa.
S čisto ekleziološke perspektive, dolazak toliko braće i sestara u vjeri pruža Crkvama u Europi još jednu priliku da potpunije shvate svoje katolištvo, sastavni element Crkve koju svake nedjelje ispovijedamo u Vjerovanju. Usto, posljednjih godina mnoge krajevne Crkve u Europi obogaćene su prisutnošću katoličkih migranata koji su donijeli svoje pobožnosti i liturgijsko i apostolsko oduševljenje.
Iz misiološke perspektive ovodobni migracijski tokovi predstavljaju novu misionarsku „granicu”, povlaštenu priliku za naviještanje Isusa Krista i njegova Evanđelja, a da se pritom ne izlazi iz vlastitog okruženja, kao i za konkretno svjedočenje kršćanske vjere u ljubavi i dubokom poštovanju prema drugim vjeroispovijestima. Susret s migrantima i izbjeglicama drugih vjeroispovijesti i religija plodno je tlo za razvoj istinskog i obogaćujućeg ekumenskog i međureligijskog dijaloga, rekao je Papa odgovornima za dušobrižništvo migranata.