Vatikan, (IKA) – Papa Franjo primio je 5. siječnja u dvorani Pavla VI. u Vatikanu u audijenciju žrtve potresa iz nadbiskupije Spoleto-Norcia u središnjoj Italiji, javlja talijanski program Radio Vatikana. Na audijenciji je sudjelovalo oko sedam tisuća stradalnika a u njihovoj pratnji bio je nadbiskup Spoleto-Norcie mons. Renato Boccardo i župnici mjesta pogođenih potresom. Papu je uime cijele delegacije pozdravio župnik don Luciano Avenati. Od predstavnika vlasti na susretu je bila prisutna također predsjednica Regije Umbrija Catiuscia Marini.
U spontanom obraćanju sudionicima audijencije Papa je govorio o patnji, poštovanju i ranama onih koji su oplakivali smrt svojih dragih i izgubili sve, osim nade. Papa je posebno govorio o „ranjenim srcima” ljudi, koji su izgubile sve, svoje drage: djecu, roditelje, starije osobe, a s kojima se susreo prilikom svog posjeta tome području u listopadu prošle godine. Danas je potrebna nada za obnovu a za obnovu su potrebni srce i ruke, naše ruke, ruke sviju. One ruke za koje kažemo da je Bog stvorio svijet poput nekog zanatlije, ruke koje iscjeljuju, poručio je Papa.
Osvrćući se u nastavku na riječi župnika don Luciana: „Ostali smo tamo da ne ranimo još više našu zemlju”, Papa je rekao: „Ne ranjavati više ono što je ranjeno. I ne ranjavati praznim riječima, vijestima u kojima nema poštovanja prema drugome, u kojima nema nježnosti u susretu s patnjom”. „Da ne bismo druge ranili i drugoga povrijedili potrebni su šutnja, milovanje, nježnost”, rekao je Sveti Otac koji je skrenuo pozornost također na snagu pomirenja i zajedništva, zajedničkog plakanja, u suočavanju s teškim situacijama.
Zatim je govorio o „ranama”. „Rane će ozdraviti ali će ožiljci ostati za cio život i bit će uspomena na taj trenutak patnje, bit će to život s jednim ožiljkom više”. Papa je rekao da je ponosan na župnike koji nisu napustili taj kraj: „Dobro je imati pastire koji ne pobjegnu kad vide vuka”. Spomenuo je i važnost blizine u takvim nesrećama. „Blizina nas čini humanijima, boljim, hrabrijim osobama. Jedno je ići sam životnim putem a drugo u društvu s drugim, blizu drugoga”.
Na kraju je Papa svima zahvalio na pruženom svjedočanstvu. „Hvala vam što ste došli danas i na neke audijencije proteklih mjeseci; hvala vam za sve što ste učinili da nam pomognete izgrađivati, obnoviti srca, domove, društvo, i što ste svojim primjerom pomogli izliječiti sebičnost koja je srcu nas koji nismo prepatili to što ste vi prepatili”.