Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. proglasio je u tijeku svečanosti u nedjelju 3. listopada, petero novih blaženika, među kojima je i posljednji hrvatski kralj Karlo I. “Neka Karlo bude primjer posebno onima koji snose političku odgovornost u suvremenoj Europi”, poručio je Papa hodočasničkom mnoštvu okupljenom na Trgu Sv. Petra, među kojima su se isticali predstavnici brojnih kraljevskih i plemićkih obitelji. Za tu je prigodu u Vječni grad došlo i stotinjak hodočasnika iz Hrvatske.
Posljednji austrijski car i IV. hrvatsko-ugarski kralj Karlo rođen je u Persenburgu 1887. Bio je sin nadvojvode Otona i sinovac Franje Josipa I. U tijeku I. svjetskog rata pokušavao je s državama Antante sklopiti separatni mir i preobraziti dualističku monarhiju u federativnu državu. Nakon kapitulacije austrougarskih postrojba morao se 11. studenoga 1918. odreći prijestolja u Austriji, a dva dana nakon toga i prijestolja u Hrvatskoj i Ugarskoj. Emigrirao je u Švicarsku. Godine 1921. pri drugome pokušaju da uz pomoć monarhista uspostavi svoju vlat u Mađarskoj, uhvaćen je i deportiran na Madeiru, gdje je i umro.
Novi su blaženici također njemačka mističarka Anna Katharina Emmerick (1774-1824), talijanska redovnica Maria Ludovica de Angelis (1880-1962), te dvojica francuskih redovnika Pierre Vigne (1670-1740) i Joseph-Marie Cassant (1878-1903).
“Kršćani moraju uvijek tražiti volju Božju, prepoznati je i djelovati prema toj volji”, navodi se u tekstu, koji su na više jezika pročitali Papini suradnici. Sveti Otac ipak je pozdravio pojedine skupine hodočasnika i na kraju pozvao vjernike da u tijeku ovog mjeseca koji je posvećen krunici, posebnim žarom mole “tu predivnu molitvu, koju su gajili i novi blaženici”.
Pred izazovom pronalaženja i ostvarivanja volje Božje našao se političar i kršćanin, car Karlo Habsburški “prijatelj mira”, ističe se u Papinoj propovijedi te navodi kako je Karlo I. rat smatrao strahotom. U previranjima I. svjetskog rata preuzeo je vlast, nastojeći ostvariti pothvate mira, koje je poduzimao papa Benedikt XV. Karlo je nastojao služiti narodima kojima je vladao, ne zaboravljajući dužnost na koju su pozvani svi kršćani, a to je svetost i karitativno djelovanje. “Pred prolaznošću vremena i stalnim povijesnim obratima, objava što ju nam je Bog ponudio u Kristu, ostaje čvrsta dovijeka i otvara na našem zemaljskom putu obzorje vječnosti”, istaknuo je Papa, primijetivši kako su to na poseban način osjetili novi blaženici, koji su dopustili da im Božja riječ “kao svjetionik rasvjetljuje mukotrpni ovozemaljski put”.