Vatikan, (IKA) – Papa Ivan Pavao II. proglasio je u tijeku bogoslužja na Trgu Sv. Petra u Vatikanu 6. listopada svetim je utemeljitelja prelature Opus Dei Josemariu Escrivu (1902-1975). Bilo je to proglašenje svetim na kojem je bilo nazočno između 200.000 i 300.000 vjernika, i kako primjećuju promatrači, bilo je to jedno od najvećih u čitavoj crkvenoj povijesti. Na bogoslužju, koje se održalo po sunčanu vremenu, sudjelovala su i službena vladina izaslanstva iz Španjolske i Italije kao i desetak latinskoameričkih država.
U propovijedi Papa je novoga sveca predstavio kao uzor kršćanskoga života, koji obuhvaća sva područja života i povezuje ih s Bogom. Za Escrivu su unutarnji život, odnos prema Bogu i obitelji, pozivu i društvu bili neodjeljivi i tvorili su “jedinstvenu, svetu i Bogom ispunjenu egzistenciju”. Osnivač Opusa Dei uvijek iznova je isticao kako se nevidljivog Boga može naći u vidljivim i opipljivim stvarnostima, rekao je Papa. Primjer novoga sveca vjernike bi trebao ohrabriti da i sami streme prema svetosti. “Ispunjajte male stvarnosti svakodnevice velikom ljubavlju prema Bogu”, pozvao je Ivan Pavao II.
Usred materijalističke kulture, u kojoj kršćanskome identitetu prijeti povlačenje, Josemaria Escriva je jasnim učinio da “su svi pozvani na svetost, bez razlike u rasi, staležu, kulturi i starosti”, istaknuo je Sveti Otac, nadodavši kako je riječ o tome da se svijet vodi Bogu kako bi se iznutra posvetio.
Na početku misnoga slavlja kardinal Jose Saraiva Martins, prefekt Kongregacije za proglašenje svetima, iznio je Papi obrednu molbu da Josemarisu Escrivu proglasi svetim. Nakon nabrajanja najvažnijih životnih postaja novoga sveca i nakon litanijskog zaziva sviju svetih Ivan Pavao II. izrekao je službenu formulu proglašenja Escrive svetim, nakon čega se prolomio gromoglasni pljesak. Na pročelju bazilike Sv. Petra bio je izvješen veliki Escrivin portret. S Papom je koncelebriralo 13 kardinala 22 biskupa, među kojima i Escrivin nasljednik u vodstvu Opusa Dei Javier Eshevarria Rodriguez.
Središte Escrivine poruke sastoji se u povezivanju svijeta i svetosti. On je pripadnike svoga pokreta učio kako se ne smiju povući iz svijeta već se živeći svoje zvanje u svijetu i svakodnevici trebaju posvećivati.
Opus Dei osnovan je 2. listopada 1928. godine prema osobnim zamislima Josemarie Escrive kao laički pokret. Ženski je ogranak zaživio 1930. godine, a prvo papinsko priznanje, “Pia unio” (Pobožno sjedinjenje), uslijedilo je 1941. godine. Kako bi toj organizaciji osigurao crkveni prostor, papa Ivan Pavao II. Opusu Dei godine 1982. udijelio je, do sada jedinstvenu, personalnu prelaturu, na čijem se čelu nalazi biskup. Oko 20.000 članova te zajednice zavjetuje celibat, a podijeljeni su u “numerarije”, koji uglavnom žive u središtima njihovih organizacija, i “asociirte”, koji žive u svojim obiteljskim okruženjima, uglavnom kod roditelja. Tome se pribraja i 65.000 tzv. “supranumerarija”, koji su oženjeni. Članovi Opus Dei u pravilu važe kao disciplinirani, obrazovni i odani Papi. Nadalje, toj zajednici kao članovi “Svećeničkoga društva Svetoga Križa” pripada oko 1.800 svećenika koji su uglavnom potekli iz “numerarija” ili “asociirtih” i koji su prije svoga teološkog studija skoro redovito završili neki drugi studij ili izučili zanat. Njima se pribrajaju prijatelji i podupiratelji, među kojima ima i nekatolika. Članovi Opusa Dei često su u akademskim pa i vladinim krugovima. Činjenica da su neki članovi bili članovi i Frankova režima povjesničari ocjenjuju različito. Za razliku od kritičara Opusa Dei iz srednjoeuropskih zemalja i sjevernoameričkog prostora, poznavatelji španjolskih prilika ukazuju na “bezbolni” prijelaz na demokraciju na iberskome poluotoku u čemu su tehnokrati Opusa Dei imali važnu ulogu.
Organizacija je aktivna po čitavome svijetu, posebice u obrazovanju. Vode više visokih škola, među kojima je Papinski univerzitet Santa Croce u Rimu. Kritičari Opusa Dei prigovaraju elitizam, zatim odgoj za slijepu poslušnost kao i “sektašku” strukturu.