Vatikan, (IKA) – Svoju današnju katehezu na općoj audijenciji Papa je posvetio, kako je rekao, jednom djelu milosrđa koje svi jako dobro poznajemo, ali koje možda ne provodimo u djelo kako bismo trebali: strpljivo podnositi one koji nam dosađuju.
Svi smo mi jako dobri u prepoznavanju prisutnosti koja može biti neugodna: to se događa kad susretnemo nekog na ulici ili kad primimo telefonski poziv… Odmah pomislimo: “Dokad ću više morati slušati žalopojke, naklapanja, molbe ili hvalisanja te osobe?” Događa se katkad da se među onima koji nam dosađuju nađu i nama bliske osobe: ima ih među rodbinom; ni na radnom mjestu ih ne nedostaje; pa čak ni u svoje slobodno vrijeme nismo slobodni od njih. Što nam je činiti s dosadnim osobama? Ali i mi smo mnogo puta drugima dosadni. Zašto je među djela milosrđa uvršteno i ovo: strpljivo podnositi dosadne osobe?, zapitao je Papa. Primijetio je kako u Bibliji vidimo da i sam Bog mora biti milosrdan kako bi podnosio pritužbe svog naroda. Isus također je u svome javnom djelovanju morao imati mnogo strpljenja s ljudima potkrijepivši to primjerom majke Jakova i Ivana, koja je od njega zatražila da njezina dva sina u Njeogovome kraljevstvu sjede pokraj njega.
Često se dogodi, nastavio je Papa u svojoj katehezi, da susretnemo osobe koje se zadržavaju na površnim, prolaznim i trivijalnim stvarima; ponekad to čine zato što nisu susreli nikoga tko bi ih potaknuo na traženje nečega drugoga, da cijene prava blaga. Poučiti nekoga da gleda na bitno je presudna pomoć, posebno u svijetu kao što je naš koji kao da se izgubio na svome putu i poveo se za kratkotrajnim zadovoljstvima. Naučiti otkrivati što Gospodin želi od nas i kako možemo na to odgovoriti znači hoditi pravim putom na kojem rastemo u svom pozivu, putom istinske radosti. Tako Isusove riječi upućene Jakovljevoj i Ivanovoj majci, a onda i cijeloj skupini učenikâ, pokazuju kako izbjeći zavist, častohleplje i laskanje, ta iskušenja koja uvijek vrebaju, pa i među nama kršćanima. Potreba za savjetovanjem, opominjanjem i poučavanjem ne bi nas trebala dovesti do toga da se osjećamo nadmoćnima nad drugima, nego nas prije svega obvezuje da uđemo u sebe te se preispitamo jesmo li mi sami dosljedni u onom što tražimo od drugih, rekao je Papa.