Papa: Tri mjeseca svjedočenja i patnje
Vatikan (IKA )
I u tome tako osjetljivome razdoblju svojega papinstva, Sveti je Otac, koliko je to moguće, nastavio sa svojom aktivnošću, a ponajviše je nastojao održati kontakt s vjernicima
Vatikan, (IKA) – Tri mjeseca ove, 2005. godine, za papu Ivana Pavla II. obilježena su patnjom. I u tome tako osjetljivome razdoblju svojega papinstva, Sveti je Otac, koliko je to moguće, nastavio sa svojom aktivnošću, a ponajviše je nastojao održati kontakt s vjernicima. “Pobijediti zlo oružjem ljubavi postaje način na koji svatko može pridonijeti miru sviju. To je put kojim su pozvani hoditi kršćani i vjernici različitih religija, zajedno s onima koji se prepoznaju u općemu moralnom zakonu”, istaknuo je u svojoj poruci za 38. svjetski dan mira, ponavljajući kako se zlo može i mora pobijediti dobrom, a u tome nastojanju nismo sami – Bog nas nikada ne napušta. Sveti je Otac na to podsjetio i u nagovoru 2. siječnja, prije Angelusa, koji je posvetio pučanstvu Jugoistočne Azije, pogođenome tsunamijem. Žrtvama te strašne nesreće Papa je uputio posebne misli 5. siječnja, na Europski dan žalosti za žrtve podmorskoga potresa.
Na općoj audijenciji srijedom, Papa s punim pouzdanjem u Mariju, zaziva Gospinu zaštitu na sve koji trpe u svijetu: “Bdij sveta Djevice nad čitavim svijetom. Kraljice mira, pomozi svojemu narodu, zaštiti ga od svake opasnosti, prati Crkvu na njezinome putu prema vječnoj Domovini”. Na Sveta tri Kralja Ivan Pavao II. moli za djecu, “žrtve gladi i bolesti, ratova i terorizma”, kao i za otetu djecu i djecu iskorištavanu za trgovinu. Premda bolestan, Papa i dalje prima vjerske i političke uglednike. U Vatikanu 8. siječnja razgovara s kubanskim veleposlanikom pri Svetoj Stolici i tom prigodom izražava želju za prekidom embarga, te traži od Vlade u Havani da zajamči stvarnu vjersku slobodu. U tradicionalnome govoru Diplomatskome zboru, 10. siječnja, Sveti Otac još jednom potiče predstavnike država da se ne boje dobrom pobijediti zlo.
Na početku III. tisućljeća Papa upućuje četiri velika izazova za čovječanstvo: zaštitu života od samoga začeća; pravednu raspodjelu dobara na Zemlji; izgradnju mira bez nasilja te promicanje slobode, posebice one vjerske. U tijeku opće audijencije 12. siječnja ističe najdublje značenje Kristove pobjede nad smrću. U Isusovu uskrsnuću, Otac nam je dao sigurnost da će, na kraju svijeta, dobro pobijediti – kazao je. Papa je 18. siječnja primio 160 rabina iz čitavoga svijeta, a u prigodi 40. obljetnice koncilskoga dokumenta “Nostra Aetate”, Sveti Otac potiče kršćane i Židove da ojačaju uzajamno razumijevanje i suradnju, kako bi izgradili svijet koji će se uistinu temeljiti na poštivanju Božje slike nazočne u svakoj ljudskoj osobi. Dan poslije, u sklopu Molitvene osmine za jedinstvo kršćana, papa Ivan Pavao II. istaknuo je kako je svaki krštenik pozvan zauzeti se za jedinstvo kršćana. Gospodin Isus, u trenutku kada je zagrlio križ za spas svih ljudi, molio je Oca kako bi oni koji vjeruju u Njega bili jedno.
Primivši 21. siječnja članove Papinskoga vijeća za dušobrižništvo zdravstva, Sveti je Otac kazao kako je Crkva pozvana širiti evanđelje kršćanske nade u svijetu patnje, te upozorio kako današnji svijet često predlaže rješenja smrti. Ta se tema ponovno pojavljuje u korizmenoj poruci 27. siječnja, u kojoj Papa ističe potrebnu skrb za starije osobe, svjedočeći njihovu ulogu u Crkvi i u društvu, te poštivajući njihovo dostojanstvo. Cijeli svijet početkom veljače s ganućem prima vijest o odlasku pape Ivana Pavla II. u bolnicu Gemelli zbog akutnoga laringotraheitisa, uzrokovanoga gripom. Premda bolestan, želio je biti zajedno s vjernicima: tijekom Angelusa 6. veljače, Papa se pojavio na prozoru svoje bolničke sobe, rukom blagoslovio okupljene, a potom izgovorio nekoliko riječi koje su izazvale snažne emocije. U poruci koju je pročitao nadbiskup Sandri, Sveti je Otac zajamčio: “I ovdje nastavljam služiti Crkvi i cijelome čovječanstvu”.
Sveti se Otac u Vatikan vratio 10. veljače, a sljedeće nedjelje pojavio se na prozoru svojega stana. U poruci koju je nadbiskup Sandri pročitao prije molitve Anđeoskoga pozdravljenja, Papa je istaknuo: “Uvijek osjećam potrebu za vašom pomoći pred Gospodinom, kako bih izvršio poslanje koje mi je Isus povjerio”. U nedjelju 13. veljače, preminula je sestra Lucija, posljednja od troje pastira kojima se Gospa ukazala u Fatimi. Molitva ove pastirice, napisao je Papa u poruci prigodom pogreba sestre Lucije, uvijek me podupirala u teškim trenucima kušnje i patnje.
Krajem mjeseca, 21. veljače, objavljen je novi važan dokument Ivana Pavla II. – apostolsko pismo “Brzi razvoj”, upravljeno odgovornima u obavijesnim sredstvima. Dan nakon toga, 22. veljače, Sveti je Otac primio u audijenciju hrvatsko državno izaslanstvo na čelu s premijerom dr. Ivom Sanaderom. U knjižarama se 23. veljače pojavila nova Papina knjiga “Sjećanje i identitet”, u kojoj Sveti Otac govori o važnim povijesnim temama, a posebice o totalitarnim ideologijama XX. stoljeća. Ivan Pavao II. ponovno odlazi u bolnicu 24. veljače Gemelli zbog simptoma gripe i iste je večeri podvrgnut kirurškome zahvatu traheotomije. Odmah nakon što se probudio iz anestezije, Papa je na papiriću napisao “Totus Tuus”; kao i uvijek Ivan Pavao II. i tada se povjerio Mariji. Tijekom 18 dana boravka u bolnici, vjernici Svetome Ocu svakodnevno izražavaju svoju blizinu, a Papa ih ne razočarava: više se puta pojavio na prozoru bolničke sobe kako bi ih pozdravio.
Papa se vraća u Vatikan 13. ožujka, a sljedeće nedjelje, na Cvjetnicu, ponovno se pojavio na prozoru. U srijedu 23. ožujka, Papa se ponovno pojavio na prozoru pred okupljenim mnoštvom koje ga pozdravlja. I u toj prigodi Sveti Otac pokušava izgovoriti kratki pozdrav, ali ne uspijeva. Ipak poruka, kao i na početku njegovoga pontifikata, jasna je: “Ne bojte se, širom otvorite vrata Kristu”. Tada započinje Veliki tjedan. Svima će u sjećanju ostati slika Svetoga Oca koji trpi i koji na Veliki petak iz svoje kapelice prati Križni put. Na Uskrs, Papa pokušava izgovoriti poruku Urbi et Orbi – Gradu i svijetu. Ne uspijeva, ali riječi mu nisu ni potrebne. Hodočasnici nazočni na Trgu Sv. Petra, razumiju izvanredno značenje svjedočanstva svojega Pastira.