Alessano/Molfetta, (IKA) – Papa Franjo pohodio je 20. travnja južnotalijansku pokrajinu Apuliju, točnije gradove Alessano i Molfettu, javlja Radio Vatikan. Najprije je posjetio Alessano, rodno mjesto biskupa don Tonina Bella, kojeg je Sveti Otac opisao kao osobu koja je shvaćala da su siromasi istinsko bogatstvo. Papa je napomenuo da je don Tonino nasljedovao Isusa približavajući se siromasima do te mjere da se razvlastio, a kako bi promicao mir na globalnoj razini, djelovao je lokalno. Bio je uvjeren da je najbolji način da se spriječi nasilje kao i svaki oblik rata brinuti se o onima u potrebi i promicati pravdu.
Za don Tonina mir se gradi počevši od kuće, na ulici, gdje ljudi rade, dajući prednost dostojanstvu radnika pred zaradom. Citirajući don Tonina, papa Franjo sažeo je njegovo razmišljanje: Iz ureda će, kao nekoć iz radionice u Nazaretu, izaći riječ mira koja će čovječanstvo koje žeđa za pravdom uputiti na nove putove sudbine. Don Tonino bio je alergičan na titule i časti, poput Isusa lišio se svih znakova moći kako bi dao mjesta za moć znakova. Papa je potom pozvao vjernike da pronađu snagu da budu lišeni svega što sprečava stavljanje „pregače” koju je don Tonino nazvao jedinom svećeničkom odjećom koja je zabilježena u Evanđelju.
Papa Franjo podsjetio je vjernike Alessana da je u njihovoj zemlji Bog podigao osobu koji je dar i prorok za naše vrijeme. Bog želi da se taj dar prihvati i da njegovo proroštvo postane stvarnost. Potaknuo je vjernike da se ne daju obuzdati prošlim nostalgijama, a ni ispraznim razgovorima o sadašnjosti ili strahom za budućnost. Nasljedujmo don Tonina, neka nas nosi njegov mladenački kršćanski zanos, osjetimo njegov hitni poziv da živimo Evanđelje bez popuštanja. To je snažan poziv svakom od nas i nama kao Crkvi, zaključio je Sveti Otac.

Papa je potom posjetio grad Molfettu. U homiliji na misi Papa je istaknuo primjer don Tonina kao istinskog Isusova svjedoka koji ide u svijet donoseći evanđeosku poruku nade i milosrđa. Polazišna točka njegove propovijedi bila su liturgijska čitanja usredotočivši se na dva središnja elementa kršćanskog života: kruh i riječ.
Ističući da je kruh ključno jelo za život i da nam se Isus u evanđelju nudi kao Kruh života, Papa je rekao da euharistija nije samo predivan obred, nego zajedništvo ljubavi koje poziva svakog kršćanina da bude okrjepljen Gospodinom kako bi se darovao drugima. Podsjećajući na riječi don Tonina Bella, Sveti Otac kazao je da djela ljubavi nisu dovoljna ako nedostaje ljubav djela, ako nedostaje ljubav u kojoj se rađaju djela; ako nedostaje polazišna točka koja je euharistija, svaki pastoralni angažman završava kao vrtlog stvari.
Papa Franjo rekao je da je živjeti za druge „zaštitni znak” kršćana, dodajući da bi se ispred svake crkve moglo postaviti upozorenje: Nakon mise nitko više ne živi za sebe, nego za druge. Don Tonino živio jena taj način, među svojim narodom bio je biskup-služitelj. Papa je napomenuo kako je don Tonino sanjao Crkvu koja je gladna za Isusom i nesnošljiva prema svjetovnosti; Crkvu koja vidi tijelo Kristovo u neudobnim svetohraništima jada, trpljenja i osamljenosti.
Upozorio je da euharistija ne trpi sjedenje te je pozvao vjernike da se pitaju: Je li im draže da ih za stolom poslužuje Gospodin ili da ustanu i poslužuju poput Gospodina? Vraćaju li u životu ono što prime na misi? A kao Crkva mogli bismo se pitati: nakon toliko pričesti, jesmo li postali ljudi zajedništva? Kruh života također je Kruh mira i, kao što je don Tonino smatrao, mir dolazi sa suživotom, u zajedničkom blagovanju kruha s drugima jer su sukobi i rat ukorijenjeni u nepoznavanju drugoga. Mi koji imamo udjela u kruhu jedinstva i mira pozvani smo ljubiti svako lice, izliječiti svaku ranu, uvijek i posvuda biti graditelji mira, rekao je Sveti Otac.
Usmjeravajući svoju pažnju na temu „riječi”, kazao je da se ništa ne može steći samo raspravom o Isusovim riječima. Isusova Riječ jest hoditi u životu, a ne sjediti i razgovarati o tome što ide, a što ne. Don Tonino potaknuo je svoj narod da prijeđe s riječi na djela, potičući i podupirući one koji nisu imali hrabrosti promijeniti se, kazao je Sveti Otac.
Razmišljajući o prvom čitanju u kojem se Uskrsli Isus obraća Savlu i od njega traži da stavi svoj život na kocku govoreći mu: „[U]stani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti” (Dj 9,6), Papa je rekao da je prva stvar koju trebamo izbjeći „ne ustati”, odnosno podvrći se životu, biti zahvaćen strahom. Podsjetio je kako je don Tonino običavao govoriti „ustani”, jer moramo stajati pred Uskrslim: moramo ustati i usmjeriti pogled prema gore jer Isusov se apostol ne može provlačiti kroz život živeći s malenim zadovoljstvima.
Gospodin od svakog nas traži da idemo naprijed, da imamo hrabrosti napustiti svoju udobnost i riskirati. Kršćanski se život mora uložiti za Isusa i trošiti za druge. Kao što je don Tonino običavao govoriti: „U kojoj se god situaciji nađemo, pozvani smo biti nositelji uskrsne nade, služitelji svijeta, a ne zaposlenici”. Lijepo je biti glasnik nade, jednostavni i radosni djelitelj uskrsne Aleluje, rekao je papa Franjo.
Konačno, Papa je pozvao prisutne da budu ponizni jer poniznost ne znači biti sramežljiv ili bezvoljan, već to znači biti poslušan Bogu i „oplijeniti” samoga sebe. A jednom kad se lišimo drskosti i oholosti, Riječ Božja nas oslobađa, omogućuje nam ići naprijed, ponizno i hrabro, te nas čini istinskim Isusovim svjedocima u svijetu. Draga braćo i sestre, na svakoj se misi krijepimo Kruhom života i spasiteljskom Riječju: živimo ono što slavimo! I tako ćemo, poput don Tonina, biti izvori nade, radosti i mira, zaključio je Papa.

Biskup Tonino Bello rođen je 1935. godine u Alessanu, a 1957. zaređen je za svećenika. Sveti papa Ivan Pavao II. imenovao ga je 1982. godine biskupom Molfette i Ruva. Biskup Bello odbacio je sve znakove moći i nastojao je pomoći potrebitima. Osigurao je da se zajednice Caritasa osnuju u svakoj župi te je ustanovio zajednicu za pomoć ovisnicima. Njegov ga je pastoralni žar odveo u Australiju, Argentinu i Venezuelu gdje je posjećivao iseljenike iz svoje dijeceze.
Biskup Bello na poseban je način poznat zbog svoje suradnje s međunarodnom katoličkom mirovnom udrugom Pax Christi. Godine 1985. imenovan je predsjednikom talijanskog ogranka te udruge i na tom je položaju ostao do smrti. Don Tonino bio je otvoreni kritičar Zaljevskog rata i drugih sukoba te je čak prosvjedovao protiv NATO-a. U prosincu 1992. godine poveo je skupinu iz Italije preko Jadranskog mora u Sarajevo gdje je predvodio mirovni mimohod.
Biskup Bello zamišljao je Crkvu u „pregači”, prizivajući sliku Krista na Posljednjoj večeri koji se opasao ubrusom, nalio vodu u praonik i počeo učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan. Don Tonino je osim toga bio poznat po svojoj skromnosti: vozio se autobusom i često koristio bicikl jer je smatrao da su automobili pridonosili onečišćenju zraka. Često je išao na ulice, u barove i restorane kako bi se susreo s ljudima. Biskup Bello preminuo je 1993. godine od raka želuca.