Krakov, 9. 6. 1997. (IKA) – “Sveučilište je zajednica ljudi koji traže istinu, a bez njih ne može biti ni naroda ni Crkve”, rekao je Papa u nedjelju, 8. lipnja navečer u propovijedi povodom slavljenja 600-te obljetnice Teološkog fakulteta Jagelonskog sveučilišta, u sveučilišnoj crkvi sv. Ane. Bili su nazočni brojni sveučilišni profesori, znanstveni radnici i visoki predstavnici državnih vlasti. Teološki fakultet u sklopu dotadašnjeg Generalnog studija u Krakovu je na molbu kraljice Jadvige, koju je Papa toga jutra proglasio svetom, utemeljio g. 1937. papa Bonifacije IX. Time je taj studij pretvoren u sveučilište koje se po kraljici utemeljiteljici i njezinu mužu nazvalo Jagelonskim sveučilištem. G. 1939. nacisti su zatvorili to sveučilište te odveli u konc-logor Sachsenhausen 184 njegova profesora među kojima i više teologa. Ali sveučilište je nastavilo djelovati u potaji. Među studentima bio je i Karol Wojtyla koji je od 1928. do 1939. studirao poljsku književnost. Nakon prekida toga studija on je od 1942. tajno studirao teologiju. U Rimu je g. 1953. postigao doktorat iz teologije, nakon čega je postao profesorom u Krakovu. Komunisti su g. 1954. izbacili Teološki fakultet iz Sveučilišta, ali je on nastavio djelovati kao crkveno učilište pod nazivom Papinska teološka akademija.
Hvaleći sv. Jadvigu što je, premda vrlo mlada, znala koliko je domovini potrebna znanost, Ivan Pavao II. je istaknuo da je i slavni Nikola Kopernik, utemeljitelj heliocentrične astronomije, bio student i profesor toga Sveučilišta. Uloga Sveučilišta u kulturi i društvu je služenje istini na svim područjima i na svim razinama. On zahvaljuje tom Sveučilištu što se je zauvijek zaljubio u istinu. Istina je, pak, iznad čovjeka, on je ne stvara, nego se ona otkriva onome tko je ustrajno traži. “Spoznaja istine rađa duhovnu radost, upravo radost istine”. Znanstvenik mora hrabro ulaziti u dubinu misterija. Društvu je, pak, nadasve potrebna znanost u službi kritičke savjesti. Da bi se, pak, znanost doista razvijala, potrebno je promicati cjelovito poimanje ljudske osobe. Potrebna je i budnost glede krivih poimanja, kako osobe, tako i samog ljudskog života. “Čovjek nikada i nikome ne smije biti sredstvo, nego uvijek cilj”. Dosta se je sjetiti suvremenih pokusa genetskog inženjeringa, “koji pruža velike nade, ali istodobno i mnogo strahova za budućnost ljudskoga roda”.