Papa u propovijedi govorio o smrti
Vatikan (IKA )
Potaknuo na molitvu za tri milosti: umrijeti u Crkvi, umrijeti u nadi i umrijeti ostavljajući baštinu kršćanskog svjedočanstva
Vatikan, (IKA) – U propovijedi na jutarnjoj misi u Domu Sveta Marta u Vatikanu, papa Franjo je 6. veljače govorio o smrti te potaknuo na molitvu za tri milosti: umrijeti u Crkvi, umrijeti u nadi i umrijeti ostavljajući baštinu kršćanskog svjedočanstva.
Komentirajući Davidovu smrt, o kojoj govori liturgijsko čitanje, Papa je istaknuo tri činjenice iz Davidova života: umro je u svojem narodu; nikad nije napustio Božji narod; griješio je, sam se naziva grešnikom, ali nikad nije otišao iz Božjega naroda. Bio je grešnik, a ne izdajnik. A milost je do kraja ostati u Božjem narodu. Treba imati milost da se umre u krilu Crkve, u krilu Božjega naroda. Upravo to želim istaknuti. I mi trebamo moliti za milost da umremo u kući, u Crkvi. To je prava milost koja se ne može kupiti. Ona je Božji dar koji trebamo izmoliti: Gospodine, udijeli mi milost da umrem u kući, u Crkvi. Svi smo grešnici, ali nismo izdajnici, pokvarenjaci. Uvijek u Crkvi! Crkva je majka koja nas i takve voli, često zaprljane, ona nas čisti: majka je, ustvrdio je Sveti Otac a prenosi Radio Vatikan.
Govoreći o Davidovu spokojnom umiranju, nadajući se da ide svojim očevima na drugoj strani, Papa je rekao da je druga milost umrijeti u nadi, svjesni da nas na drugoj strani očekuju; i da je na drugoj strani kuća, obitelj, da nećemo biti sami. I za tu milost trebamo moliti; da budemo u posljednjim trenucima svjesni da je život borba, a da zloduh traži plijen. Valja umrijeti u kući, umrijeti u nadi, dodao je papa Franjo. Govoreći o Davidovoj ostavštini, rekao je da ima puno skandala oko nasljedstva, koji trgaju obitelji. David, naprotiv, ostavlja baštinu: četrdeset godina vladanja, te siguran i jak narod. Narodna poslovica kaže da u životu svaki čovjek treba ostaviti sina, zasaditi drvo i napisati knjigu: to je najbolja ostavština, rekao je Papa, potičući sve da se pitaju: Što ja ostavljam kao baštinu? Što ostaje od mojega života? Jesam li učinio puno dobra da me narod želi kao oca ili majku? Jesam li zasadio drvo? Jesam li darivao život, mudrost? Napisao knjigu? David svojem sinu ostavlja baštinu, govoreći: Budi jak i pokaži se čovjekom. Poštuj Božji zakon, svoga Boga, hodeći njegovim putovima i štujući njegove zapovijedi, objasnio je Papa.
Kao baštinu drugima ostavljamo svoje kršćansko svjedočenje. Neki su ostavili golemo nasljedstvo: primjerice sveci koji su svim srcem živjeli evanđelje, koji su nam pokazali put života i način življenja. Čitajući o Davidovoj smrti, opisanoj u starozavjetnom čitanju, na um mi dolaze tri stvari: treba moliti za milost da se umre u kući, u Crkvi; za milost da se umre u nadi i s nadom; za milost da se ostavi ljudska, lijepa baština našega kršćanskog svjedočanstva.