Rim, 25. 2. 1998. (IKA) – Papa Ivan Pavao II. priželjkuje da znanstvena dostignuća u poznavanju ljudskog genoma, sastavnoga čovjekovog elementa s njegovim individualnim i naslijeđenim obilježjima, potaknu “otkrivanje novih mogućnosti pobjede nad bolestima, te da nikad ne bude potvrđeno selektivno usmjerenje ljudskih osoba”.
Ta je želja Svetog Oca izražena u njegovom govoru Papinskoj akademiji za život, koja u Vatikanu održava 4. opće zasjedanje na temu: “Ljudski genom: ljudska osobnost i društvo budućnosti”. U svojoj poruci Papa upozorava na logiku koja “bi mogla dovesti do zahvata u unutarnje ustrojstvo samoga ljudskog života sa željom da se tijelo podvrgne, odabere i manipulira, što znači da bi se manipuliralo osobom i budućim naraštajima.” Ljudski genom, ističe se u poruci, “nema samo biološko značenje već je nositeljem antropološkog dostojanstva, koje svoj temelj ima u duši koja ga prožima i oživotvoruje”. “Zbog toga nije dopušteno, izjavljuje Papa, započeti s bilo kakvim zahvatom nad genomom koji ne bi bio usmjeren na dobrobit osobe, shvaćene kao jedinstvo tijela i duha. Isto tako nije dopušteno diskriminirati ljudska bića na temelju mogućih genetskih nedostataka koji se otkriju prije ili poslije rođenja.” Crkva, s druge strane, poziva “sve odgovorne političare i znanstvenike da promiču dobro osobe preko znanstvenog istraživanja usmjerenog na otkrivanje prikladnih terapija i na genetskom planu.” Sveti Otac upozorio je i na sve rašireniju logiku testova koji se vrše prije rođenja, ali ne kako bi se poboljšalo i zajamčilo “bolje prihvaćanje života djeteta koje se treba roditi, već kako bi se diskriminirali oni kojima se na tom testu otkrije neka bolest”. Papa stoga smatra da se “mora upozoriti na širenje novoga selektivnog eugenizma koji prouzročuje odstranjenje embrija i fetusa koji su zaraženi nekom bolešću.” “Kvalitet života” ne može prevladati nad “svetošću života”, te Sveti Otac zahtjeva da “prava proglašena u konvencijama i međunarodnim deklaracijama o zaštiti ljudskog genoma, i općenito o pravu na život, u obzir uzmu svako ljudsko biće od samog začeća, bez diskriminacija, bilo da su one povezane s genetskim nesavršenostima ili fizičkim nedostacima, bilo da se tiču različitih razdoblja razvoja ljudske osobe.” Prema Papinu mišljenju “žurno treba ojačati pravna i zakonska uporišta”, dok bi međunarodne znanstvene organizacije morale “učiniti sve da se priželjkivane prednosti genetskog istraživanja stave na raspolaganje naroda zemalja u razvoju”.