Vatikan, (IKA) – Visoko tehnologizirana medicina, ali koja je nedovoljno čovječna, mogla bi se prema bolesniku odnositi kao prema nekoj stvari, te tako ne poštovati nepovredivo dostojanstvo ljudskoga bića, istaknuo je papa Benedikt XVI., primivši 20. listopada u audijenciju sudionike 110. talijanskoga kongresa “Za kirurgiju u poštovanju bolesnika”. U tome bi poštovanju liječnika i pacijenta trebalo povezivati uzajamno povjerenje koje bolesniku daje nadu u ozdravljenje, kazao je između ostaloga Papa.
Što više medicina, u svojim raznim granama, usavršava svoje dijagnostičke i terapijske sposobnosti, toliko je veća opasnost da ona izgubi dodir s predmetom svoje skrbi, koji, naprotiv, nije neki puki predmet nego ljudsko biće kojemu su osim lijekova uvijek potrebni suosjećanje, razumijevanje i poštovanje, jednom riječju – čovječnost. Upravo je “očovječenje medicine” bilo u središtu Papina govora pred oko 300 liječnika kirurga. Posebno poslanje koje obilježava vaše zanimanje sastoji se u postizanju tri cilja: izliječiti bolesnu osobu, ili barem nastojati djelotvorno utjecati na razvoj bolesti; olakšati bolne simptome koji prate bolest, poglavito kada je ona uznapredovala; te brinuti se o bolesnoj osobi u svim njezinim ljudskim vidicima, rekao je Papa.
Ako se u prošlosti, zbog ograničenosti medicinske znanosti, često zadovoljavalo time da se bolesniku olakšavaju patnje, danas, kada je razvoj znanosti i kirurške tehnike omogućio veće uspjehe u liječenju, pojavljuje se nova opasnost, da se napusti pacijenta u trenutku kada se uoči nemogućnost postizanja zadovoljavajućih rezultata. Međutim, istina je da se, premda nema izgleda za ozdravljenje, za bolesnika još uvijek može mnogo učiniti: može mu se ublažiti patnja, i ponajviše, može ga se pratiti na njegovu putu, poboljšavajući mu što je više moguće kvalitetu života. To ne treba podcjenjivati, jer svaki pojedini bolesnik, pa i onaj neizlječivi, u sebi nosi bezuvjetnu vrijednost, dostojanstvo koje valja poštovati, a koje je nezaobilazni temelj svakoga liječničkog djelovanja, naglasio je Papa.
Između liječnika i bolesnika mora postojati uzajamno povjerenje, unutar kojega je sve ono što se čini u svrhu ozdravljenja, usmjereno na jačanje bolesnika, a ne na slabljenje već ionako narušenih psiho-fizičkih snaga. Ono čemu valja težiti jest pravi terapijski savez s pacijentom, uz oslanjanje na kliničku racionalnost koja liječniku omogućuje raspoznati odgovarajući način komuniciranja sa svakim pacijentom pojedinačno. Takva će strategija u komunikaciji, pa i uz poštovanje istinitih činjenica, podupirati nadu, koja je bitan terapijski čimbenik, primijetio je Papa te dodao kako bolesnik cijeni liječnika koji ga gleda s naklonošću, a liječnik treba u bolesniku gledati aktivnoga i odgovornoga suradnika u ostvarenju terapijskoga plana. Papa je na kraju rekao kako je bolesniku važno obiteljsko ozračje, te naglasio kako je vrlo važno ne isključiti iz liječenja pacijenta njegovu životnu sredinu, a posebice njegovu obitelj. Ona je vrlo važan čimbenik kako bi se izbjeglo veće otuđenje kojemu je pacijent gotovo neizbježno podvrgnut, ako je povjeren visoko tehnologiziranoj medicini, ali kojoj nedostaje ljudski osjećaj, rekao je Papa.

.