Papa zaključio Sinodu mjesne Crkve, proslavu Jubileja metropolije i pozvao na svetost

Osijek, (IKA) – Isticanjem svetosti kao kršćaninova poziva započeo je papa Ivan Pavao II. svoju propovijed na svečanoj misi u Osijeku 7. lipnja, poručujući vjernicima Đakovačke i Srijemske biskupije: “Rimski je Biskup došao danas k vama podsjetiti vas, u Gospodinovo ime, da ste pozvani na svetost već sada ovdje na zemlji, u svakomu životnom razdoblju: u proljeće mladosti, usred ljeta zrele dobi, jednako kao i u jesen i u zimu starosti te, na kraju, u trenutku smrti i nakon nje, u posljednjemu čišćenju, što ga je pripravila milosrdna Božja ljubav”.

Izražavajući posebnu radost što se na tu temeljnu istinu imao prigodu osvrnuti upravo na slavlju svečanog završetka Druge sinode te mjesne Crkve, u kojoj se gotovo pet godina molilo i razmišljalo na temu “Ti si Krist – za nas i za sve ljude”, zaželio je da ona urodi “obilnim rodom obnovljenoga kršćanskog zalaganja u ovoj zemlji koja ima čvrste veze s Petrovom stolicom”. Pritom je podsjetio kako je upravo 7. lipnja i obljetnica pisama što ih je papa Ivan VIII. g. 879. uputio knezu Branimiru i biskupu Teodoziju, označujući “posebno značajni datum za vašu povijest”.

Zahvaljujući đakovačkome i srijemskom biskupu Marinu Srakiću na riječima dobrodošlice, Papa je uputio i srdačne pozdrave biskupima i vjernicima Zagrebačke crkvene pokrajine koja slavi 150. obljetnicu ustanovljenja, kao i brojnim hodočasnicima koji su sa svojim pastirima došli iz BiH, Mađarske, Srbije i Crne Gore. Pozdravio je i kardinale Angela Sodana i Vinka Puljića. Posebno se spomenuo Osječanina kardinala Franje Šepera, istaknuvši kako je “kao vjerni sluga Crkve bio moj vrijedan suradnik u svojstvu pročelnika Zbora za nauk vjere tijekom prvih godina moje papinske službe”.
Zatim je pozdravio “braću koja zajedno s nama dijele vjeru u Isusa, Sina Božjega, jedinoga Spasitelja svijeta”. Posebno je pozdravio metropolita Jovana i druge biskupe Srpske pravoslavne crkve, zamolivši ih da patrijarhu Pavlu prenesu “bratski pozdrav u ljubavi Kristovoj”, te braću “zajednica nastalih u Reformaciji”. Pozdravio je zatim pripadnike Židovske općine, islamske vjernike, kao Predsjednika Republike i građanske i vojne vlasti, kojima je i zahvalio za sav trud uložen u pripravu toga apostolskog putovanja.

U nastavku propovijedi Sveti Otac istaknuo je zahvalnost Bogu što su u godinama nakon Drugoga vatikanskog sabora “vjernici svjetovnjaci – muževi i žene – stekli vrlo jasnu svijest o svojemu kršteničkom dostojanstvu i o svojoj kršteničkoj odgovornosti”. Poručio je da Bog na početku trećega tisućljeća sve vjernike, “a na poseban način svjetovnjake”, poziva na obnovljeni misionarski polet. Misije nisu nekakav “dodatak” kršćanskome pozivu, već je naprotiv, kršćanski poziv po svojoj naravi poziv na apostolat, upozorio je Papa.
“Predraga braćo i sestre, treba vas Crkva, koja je u Slavoniji i Srijemu! Nakon teških vremena rata, što je u stanovnicima ovoga kraja ostavio duboke i još uvijek neizliječene rane, zalaganje za pomirbu, solidarnost i društvenu pravdu zahtijeva hrabrost pojedinaca prožetih vjerom, otvorenih bratskoj ljubavi, osjetljivih na obranu dostojanstva osobe stvorene na sliku Božju”, istaknuo je Sveti Otac. Laicima je također poručio da su pozvani velikodušno preuzeti na sebe svoj dio odgovornosti za život crkvenih zajednica kojima pripadaju, posebno ih upozoravajući i na njihovu važnu ulogu u životu župe, na području bogoštovlja i vjerske pouke te u promaknuću raznovrsnih misijskih i karitativnih djela, istaknuvši: “Ni jedan krštenik ne može ljenčariti!”.

Papa se s posebnom ljubavlju obratio mnogim zemljoradnicima slavonske ravnice ljepoti koje se divio idući zrakoplovom prema Osijeku, poručujući im: “Draga braćo i sestre, znam da vam je život naporan i da količina uroda zemlje koji put ne odgovara svemu onome mučnom poslu što ga valja uraditi. Znam isto tako da rad na zemlji poznaje ne male teškoće. Dijelom je i izgubio na vrijednosti, a mlađi su se naraštaji još prije rata opredijelili za život u gradu, pa je tako velik broj sela gotovo ostao bez stanovnika”. Potaknuo ih je da ne gube pouzdanje te imaju na umu kako su svojim težačkim poslom, što na tako rječit način svraća pozornost na biblijsku dužnost povjerenu čovjeku da sebi “podloži” zemlju i bude “gospodar” vidljivoga svijeta svakodnevno “suradnici” Boga stvoritelja.
“Znajte da su vam papa i Crkva blizu te da – visoko cijeneći nezamjenjivost i dostojanstvo vašega svakodnevnog truda – žele da se poljoprivredi i ljudima i ženama, koji obrađuju zemlju, prizna prava vrijednost u sveukupnome razvoju društvene zajednice”, poručio je Papa.

Sveti Otac zatim je istaknuo riječi apostola Pavla “Jedan Bog i Otac sviju, nad svima i po svima i u svima”, poručujući da “On, Bog i Otac, jest Onaj koji sve zove na svetost i poslanje. Živeći iskustvo vazmene novosti, kršćani mogu preoblikovati svijet i graditi civilizaciju istine i ljubavi”.
Sve je na kraju povjerio Mariji, “koju toliko štujete u svetištima u Aljmašu i Voćinu. Neka vas Ona pouči o duhu razmatranja, koje je živjela u Nazaretu, o junačkoj jakosti očitovanoj na Kalvariji, o misionarskoj podložnosti Duhu, kojega je zajedno s prvom kršćanskom zajednicom primila na dan Pedesetnice, i neka vam sve to isprosi. Marija sve vas dovela Isusu!”.