Vatikan, 3. 7. 2000. (IKA) – “Zatvor ne smije biti mjesto neobrazovanosti, mržnje i možda poroka, već iskupljenja”, tim bi se riječima mogao ukratko opisati stav Ivana Pavla II. o danas vrlo aktualnom pitanju svijeta zatvoreništva. Taj je stav Papa izrazio u posebnoj poruci u prigodi Jubileja zatvorenika koji je prema kalendaru jubilejskih slavlja na programu 9. srpnja. Tekst Papine poruke prvi je put predstavljen krajem proteklog tjedna u Vatikanu.
Jubilej ne želi “stvari ostaviti kakve jesu”, čak ni u zatvorima. Papina poruka to jasno ističe: premda je “zatvorska kazna stara koliko i ljudska povijest”, piše Ivan Pavao II., lišiti je “novih mogućnosti iskupljenja” značilo bi ograničiti je na “puku društvenu odmazdu”, koja je toliko mrska koliko je i cilj samoj sebi. Korisno je stoga “nanovo promisliti” i “iznova sagledati” cjelokupni sustav. Prvenstvo prema Petrovu nasljedniku mora uvijek imati sprječavanje krivičnog djela. Kada to unatoč svemu nije moguće sljedeća je zadaća utjecanje sredstvima “iskupljenja i osobnog rasta” zatvorenika koje Papa označava kao “braću i sestre u čovještvu”, uklanjajući prepreke koje u svijetu još uvijek stoje na tome putu.
Govoreći u nastavku teksta o zakonima koji zatvorenicima uskraćuju vjersku slobodu i ostala temeljna ljudska prava, Papa među tim preprekama ističe: zatvorske propise koji “ne posvećuju dužnu pozornost teškim ili umirućim bolesnicima”; ustanove za zakonsku skrb za najsiromašnije zatvorenike koje se još trebaju poboljšati; neizvjesna stanja zatvorenika; zlostavljanja zatvorenika zbog etničkih, društvenih, ekonomskih, spolnih, političkih ili vjerskih razloga; poteškoće u održavanju redovitih kontakata sa članovima obitelji; te sveprisutna opasnost da zatvor postane mjesto nasilja jednako sredini iz kojih mnogi zatvorenici dolaze. Iz tih pretpostavki proistječe završni sadržaj poruke: poziv predstavnicima vlasti cijeloga svijeta da, u Svetoj godini, u svoje kaznene ustanove unesu “nužna poboljšanja”. Ne samo “dekorativne” ili formalne odluke, koje će nestati sa završetkom proslave Jubileja, već konkretni pothvati da bi život u zatvoru postao dostojniji čovjeka: prije svega da se iza zatvorskih rešetaka, koliko je to moguće, promiču radne aktivnosti koje će onemogućiti pogubno besposličarenje i olakšati ponovno uključivanje zatvorenika u društveni život nakon odslužene kazne. Što se tiče same kazne Papa, u skladu s jubilejskom tradicijom koju su utemeljili već njegovi prethodnici, traži od svih naroda svijeta “znak milostivosti”: “čak i skromno skraćenje” zatvorske kazne, objasnio je Papa, “bio bi zatvorenicima jasni znak osjetljivosti za njihovo stanje te bi u njihovim dušama naišlo na povoljne odjeke”.