Papin govor sudionicima europsko-afričkog simpozija

Časna braćo u biskupstvu, draga braćo i sestre!

1. S velikom vas radošću primam, te vas srdačno pozdravljam, na kraju Simpozija biskupa Afrike i Europe. Posebno pozdravljam predsjednike Vijeća biskupskih konferencija Europe (CCEE) i Vijeća biskupskih konferencija Afrike i Madagaskara (SECAM). Zahvalan sam im na lijepim riječima što su mi ih uputili u vaše ime. Izričem priznanje svima koji su promicali simpozij i surađivali u ostvarenju toga susreta namijenjenoga učvršćenju zajedništva između Crkava Europe i Afrike, kroz suočavanje s problematikama od zajedničkoga interesa. O tome govori i sama tema vašega Simpozija: “Zajedništvo i solidarnost između Afrike i Europe”.

2. Časna braćo u biskupstvu! Radujem se što ste prepoznali želju za produbljenjem veza sakramentalnoga bratstva, koje pokreću vašu pastoralnu zauzetost u službi Bogu i braći. To je zauzetost koja se mora ostvariti kroz trajnu suradnju, u obliku “razmjene dobara”. U tom mi se smislu čini dobrim podsjetiti na duboko razumijevanje koje je sredinom III. stoljeća vezivalo sv. Kornelija i sv. Ciprijana, biskupe Rima i Kartage. Iz njihovih pisama postaje sasvim jasno da Euharistija izgrađuje jedinstvo Crkve, te da se to jedinstvo očituje u stalnom traženju bratske i solidarne suradnje.
Taj način suradnje u obliku bratske ljubavi predstavlja značajno svjedočanstvo koje su pastiri Crkava u Europi i Africi pozvani pokazati kako bi odgovorili na velike izazove koji stavljaju na ispit kršćansku vjeru u ovom našem globaliziranom društvu.

3. Vaš je simpozij omogućio susret i dijalog između europske i afričke kulture i mentaliteta. Riječ je o vrednovanju različitih kulturnih tradicija na komplementaran način u cilju omogućavanja različitim crkvenim zajednicama da zajednički odgovore na egzistencijalna pitanja kao što su poimanje čovjeka i društva, te područja pastoralne djelatnosti poput evangelizacije i ekumenskih i međureligijskih odnosa.
Usto, svijest o istome poslanju u službi Evanđelja u Europi i Africi učinit će vas još pozornijima na očekivanja sveopće obitelji naroda.

4. No, kako bi se ova žurna misionarska potreba mogla ostvariti, neophodno je ponajprije njegovati molitvu i osobni odnos s Kristom. S pravom ste, stoga, ovih dana tražili molitvenu potporu vaših crkvenih zajednica, osobito tolikih samostana razasutih po oba kontinenta. I ja se pridružujem toj zajedničkoj molitvi za nebesku pomoć, zazivajući na vas zaštitu Blažene Djevice Marije, Zvijezde evangelizacije, kao i osobiti zagovor sv. Augustina iz Hippona, čiji je lik neka vrsta mosta između Afrike i Europe. Upravo je danas 1650. obljetnica njegova rođenja, a njegove su relikvije ovih dana prisutne u Rimu.

5. Na kraju, prihvaćajući glasove Posinodalnog vijeća, tumača nakana afričkih biskupa, koristim ovu priliku da najavim svoj naum sazivanja još jedne posebne skupštine Biskupske sinode za Afriku. Povjeravam ovu nakanu vašoj molitvi, dok sve toplo pozivam da od Gospodina mole dragocjeni dar zajedništva i mira za ljubljenu Afriku. Ponavljajući izraze svoje zahvalnosti zbog vašega posjeta, od srca izričem poseban blagoslov vama, biskupskim konferencijama Afrike i Europe i svim stanovnicima ovih dvaju kontinenata.