Papin govor u sjedištu Ujedinjenih naroda

New York, (IKA) – U govoru koji je 25. rujna održao pred sudionicima 70. po redu Opće skupštine Ujedinjenih naroda u New Yorku, papa Franjo dodirnuo je bolne točke današnjega društva, pozvao na kolektivni ispit savjesti te potaknuo na žurnu, istinsku i konkretnu primjenu temeljnih načela UN-a u službi općega dobra i svih ljudi, ukazavši na konkretne nedosljednosti kao i na korake koje bi Organizacija trebala poduzeti da bi ispunila svoju zadaću.
Papa Franjo je u povijesnom osvrtu na ulogu UN-a također podsjetio na znatna i pozitivna postignuća poput kodifikacije i razvoj međunarodnoga prava, Povelje o ljudskim pravima, usavršavanje humanitarnoga prava, rješavanje mnogih sukoba, mirovne operacije te mnoge druge stvari na međunarodnom planu. Svako postignuće, bilo političko, pravno ili tehničko, predstavlja konkretni korak prema idealu sveopćega bratstva svih ljudi i sredstvo njegova potpunijeg ostvarenja, kazao je Sveti Otac, prenosi Radio Vatikan, pohvalivši zatim sve koji su svojim nesebičnim zalaganjem u proteklih 70 godina odano služili cijelom čovječanstvu.
Iskustvo UN-a pokazuje da su reforme i prilagodbe uvijek neophodne, ne gubeći iz vida krajnji cilj: svim zemljama – bez iznimke – omogućiti sudjelovanje, stvarna i jednaka prava pri donošenju odluka. To će pomoći u ograničavanju svake zloporabe, posebno prema zemljama u razvoju, kazao je Papa. Zadatak Ujedinjenih naroda može se vidjeti kao razvoj i promicanje suvereniteta prava, znajući da je pravednost neizostavno sredstvo u ostvarenju ideala univerzalnog bratstva. Ograničenje moći ideja je ugrađena u samome pojmu pravednosti. To znači da se nijedan pojedinac ili skupina ne mogu smatrati svemoćnima i ovlaštenima da gaze dostojanstvo i prava drugih osoba ili društvenih skupina. Danas na svjetskoj sceni vidimo mnoga lažna prava ali istodobno i velika područja bez ikakve zaštite – prije svega žrtve zloporabe moći: veliki je broj isključenih osoba. Potrebno je stoga poduprijeti i osnažiti njihova prava, osnažujući zaštitu okoliša te stati na kraj svakom isključivanju, istaknuo je Sveti Otac.
Spomenuo je i pravo okoliša, njegovu zloporabu i uništavanje, koji su povezani s isključivanjem. Egoistična žudnja za materijalnim blagostanjem i neograničenom moću, dovodi do zloporabe isključivanja slabih i manje sposobnih, upozorio je Papa, dodavši da je gospodarska i društvena isključenost potpuna negacija ljudskoga bratstva i najteži napad na prava čovjeka i na sam okoliš. Najviše trpe najsiromašniji. Ove i ovakve pojave danas čine toliko raširenu kulturu odbacivanja. Stanje isključenosti i nejednakosti svima nam u svijest doziva odgovornost za takvo stanje, zbog čega, sa svima onima koji očekuju prijeko potrebna i učinkovita rješenja podižem svoj glas, kazao je Sveti Otac. Usvajanje Agende 2030. za održivi razvoj važan je znak nade. Ipak, samo svečano usvajanje zadataka, pa i onda kada čine neophodan korak naprijed prema rješenju problema, nisu dovoljni. Pravednost, prema svojoj klasičnoj definiciji, u sebi kao središnji element sadrži stalnu i trajnu volju. Pravednost je stalna i trajna volja dati svakome njegovo pravo. Papa je ukazao i na žalosne posljedice kao što su trgovina ljudima, ljudskim organima i tkivima, spolno izrabljivanje djece, ropski rad, prostitucija, trgovina drogom i oružjem, terorizam i organizirani međunarodni kriminal. Ne treba ni u jednom trenutku smetnuti s uma da je političko i gospodarsko djelovanje učinkovito jedino kao mudro djelovanje, vođeno pojmom pravednosti i ako postoji svijest da se s druge strane planova i programa, nalaze konkretne osobe, jednake onima koji vladaju, koje žive bore se i pate te su umnogome osuđeni na bijedu i obespravljenost, ustvrdio je Papa.
Cjeloviti ljudski razvoj i poštovanje ljudskog dostojanstva ne mogu se nametnuti, nego se stvaraju i ostvaruju od strane svakog pojedinca, obitelji i u zajedništvu s ostalim ljudima i u pravednom odnosu prema ambijentu u kojemu se ljudsko društvo razvija. To pretpostavlja i zahtijeva pravo na obrazovanje, pa i za djevojčice koje su u nekim područjima isključene – da se na prvom mjestu poštuju i osnaže prava obitelji na odgoj i pravo Crkvi i ostalih društvenih sastavnica na potporu i suradnju s obiteljima u odgoju djece. Tako shvaćen odgoj, u osnovi je ostvarenja Agende 2030 i za ozdravljenje okoliša. Vladajući imaju učiniti sve kako bi svi imali minimalnu materijalnu i duhovnu osnova za učinkovito održavanje njihova dostojanstva; osnivanje i održavanje obitelji – temeljne stanice svakoga društvenog razvoja. Apsolutni minimum na materijalnoj razini su: kuća, posao i zemlja; a na duhovnoj razini to je sloboda duha, koja podrazumijeva slobodu vjere, pravo na obrazovanje te ostala građanska prava, istaknuo je papa Franjo. To će biti mjera i najjednostavniji pokazatelj ostvarenja Programa za razvoj. Ti stupovi cjelovitog ljudskog razvoja, imaju zajednički temelj – pravo na život; pravo na egzistenciju same ljudske naravi. Ekološka kriza, zajedno s uništavanjem velikoga dijela bio-različitosti, može ugroziti i samu opstojnost ljudske vrste, upozorio je. Loše posljedice neodgovornoga i zlog upravljanja svjetskim gospodarstvom, potaknutim isključivo ambicijom prema dobiti i moći, treba biti poziv na ozbiljno razmišljanje o čovjeku. Zaštita okoliša i borba protiv isključivanja zahtijevaju priznanje moralnoga zakona upisana u samoj ljudskoj naravi, što uključuje i naravnu razliku između muškarca i žene (usp. Laudato si’, 155) i poštovanje života u svim njegovim fazama i dimenzijama (ibid, 123,. 136). Sveti Otac kazao je da je rat poricanje svih prava i dramatični napad na okoliš. Ako se želi ostvariti istinski i cjeloviti ljudski razvoj za sve, treba stalno i neumorno izbjegavati rat. U tom smislu, potrebno je osigurati vladavinu prava i neumorno pribjegavati pregovorima i posredništvima, kako predlaže i sama Povelja UN-a. Poštovanjem te transparentnom i iskrenom primjenom Povelje, bez skrivenih i dvosmislenih namjera, dovest će do mira, istaknuo je Sveti Otac.
Preambula i prvi članak Povelje UN-a pokazuju temelje međunarodne pravne izgradnje: mir, mirno rješavanje sporova i razvoj prijateljskih odnosa među narodima. U potpunoj suprotnosti tomu, što rečeno u praksi negira, je uvijek prisutna težnja za širenjem oružja – posebno onih za masovno uništenje – kao što to može biti nuklearno oružje. Etika i zakon utemeljeni na prijetnji međusobnim uništenjem – a time potencijalno i cijeloga čovječanstva – protivni su i predstavljaju izdajstvo čitave strukture Ujedinjenih naroda, koji bi tako postali “Ujedinjeni narodi straha i nepovjerenja”. Potrebno se zauzeti u borbi za svijet bez nuklearnog oružja, primjenjujući u potpunosti – u slovu i u duhu – plan za potpunu zabranu tih sredstava. Nedavni sporazum o nuklearnom pitanju na osjetljivom području Azije i Bliskog istoka, dokaz je postojanja dobre političke volje i kultiviranoga prava s iskrenošću, strpljenjem i upornošću. Želim da ovaj sporazum bude trajan i učinkovit te da poluči željene rezultate, uz suradnju svih strana. U tom smislu ne manjkaju ozbiljni dokazi o negativnim posljedicama političkih i vojnih intervencija kojima ne koordiniraju pripadnici međunarodne zajednice. Stoga, premda ne smatraju da za tim imaju potrebu, moram ponoviti svoje opetovane žalbe u odnosu na bolno stanje na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi i drugim afričkim zemljama, gdje su kršćani, zajedno s drugim kulturalnim ili etničkim skupinama te s članovima većinske religije koji ne žele biti zahvaćeni mržnjom i ludilom, bili prisiljeni gledati uništavanje svojih bogomolja, svoje kulturne i vjerske baštine, svojih domova i imovine te su bili prisiljeni bježati, plaćati naknadu za svoja dobra i mir, svojim životom ili ropstvom. Te stvarnosti ozbiljan su poziv na ispitivanje savjesti onih koji su odgovorni za vođenje međunarodnih poslova. Ne samo u slučajevima vjerskih ili kulturalnih progona, nego i u bilo kojoj konfliktnoj situaciji; poput one u Ukrajini, Siriji, Iraku, Libiji, Južnom Sudanu i na područjima oko Velikih jezera. Prije bilo kakvih stranačkih interesa – makar oni bili i zakoniti – postoje stvarne osobe. U ratovima i sukobima su ljudi; naša braća i sestre, muškarci i žene, mladi i stari, dječaci i djevojčice – koji plaču, trpe i umiru. Ljudi postaju otpadni materijal, dok se u tom pogledu ne čini ništa, osim što se nižu problemi, strategije i rasprave. Kao što sam tražio od glavnoga tajnika Ujedinjenih naroda u svom pismu od 9. kolovoza 2014. “najosnovnije razumijevanje ljudskoga dostojanstva [obvezuje] međunarodnu zajednicu – posebno kroz pravila i mehanizme međunarodnog prava – da učini sve što je moguće da se zaustavi i spriječi daljnje sustavno nasilje protiv etničkih i vjerskih manjina” te da zaštiti nevine ljude, rekao je Papa.
Spomenuo je zatim trgovinu drogom – koja uključuje trgovinu ljudima i oružjem, pranje novca i izrabljivanje djece – kao sukob koji ubija milijune i ugrožava vjerodostojnost naših institucija. Zajednički dom svih ljudi mora se temeljiti na poštovanju svetosti svakog ljudskog života; od siromaha i starih do nerođenih, nezaposlenih i napuštenih. No, naš se zajednički dom ima graditi i na poimanju određene svetosti okoliša, dodao je Papa. Naglasio je da to zahtijeva mudrost koja prihvaća transcendenciju i odbacuje stvaranje svemoćne elite; mudrost koja uviđa da se cjelovito značenje života nalazi u nesebičnoj službi i mudrom korištenju stvorenoga za opće dobro. Prema riječima bl. Pavla VI., zgrada moderne civilizacije treba se izgrađivati na duhovnim načelima, jer je samo ona mogu podržati i rasvijetliti.
Umjesto sukobljavanja interesa, papa Franjo pozvao je da se po strani ostave ideološki i stranački interesi te se iskreno teži općem dobru. Na kraju je obećao podršku i molitvu svih katolika kako bi Ujedinjeni narodi služili čovječanstvu, poštujući razlike i potičući u svakom narodu i pojedincu, ono najbolje. Na vas i narode koje predstavljate zazivam blagoslov Svevišnjega, mir i blagostanje, zaključio je papa Franjo.
Prije samoga govora zahvalio je osoblju koje radi u Staklenoj palači.