Vatikan, (IKA) – Uoči apostolskoga putovanja u Švedsku, na koje kreće 31. listopada, papa Franjo je dao intervju za časopis švedskih isusovaca ‘Signum’. Papa je, među ostalim, govorio o svojim prijateljstvima s luteranima još dok je bio mladić, i poslije u vrijeme svoje biskupske službe, te posebno istaknuo važnost zajedničkoga hoda, da ne bismo – kako je rekao – ostali zatvoreni u krute vidike, jer u njima nema mogućnosti za reformu.
Nada, kao i očekivanje od toga putovanja jest da se uspije napraviti korak u približavanju, kako bismo bili bliži braći i sestrama u Švedskoj. Papa Franjo je na samom početku, u prvom odgovoru, objasnio smisao svojega pohoda Lundu i Malmöu, povodom 500. obljetnice reformacije. Udaljenost može dovesti do bolesti podjele, objasnio je Papa, te pozvao sve da nadiđu sebe kako bi susreli druge.
Papa Franjo se prisjetio povijesti svojih odnosa s luteranima, najprije kao nadbiskup Buenos Airesa, potom kao papa, te spomenuo prošlogodišnji posjet primasa Crkve u Švedskoj, nadbiskupa gospođe Antije Jeckelén. Bio je vrlo lijep njezin govor, prisjetio se Papa te istaknuo lijepa i duboka pitanja o uzajamnom zajedništvu koja su mu, tijekom njegova posjeta luteranskoj crkvi u Rimu, postavili jedan dječak i jedna žena.
Reforma i Riječ Božja, dvije su stvari koje Rimska Crkva treba naučiti od luteranske tradicije – napomenuo je papa Franjo te objasnio da je Luterova gesta bila reforma u teškom trenutku za Crkvu, a koja se, umjesto da postane reforma za cijelu Crkvu, pretvorila u raskol. Luter je, međutim, učinio i velike korake kako bi Riječ Božju stavio u ruke naroda, dodao je Papa napominjući da je zahtjev za reformom bio živ i nazočan i u raspravama na općim kongregacijama prije konklava.
Teološki dijalog treba nastaviti, poziv je Pape kada se u intervjuu podsjetio da je on drugi papa koji odlazi u Švedsku, nakon Ivana Pavla II., koji je tu zemlju pohodio 1989. godine, te ističe kako se čini da je otada ekumenski pokret izgubio snagu, uz pojavljivanje novih zapreka. Papa Franjo je spomenuo uspjehe postignute kroz godine, čiji je vrhunac važni ekumenski dokument o opravdanju.
Iako ne poriče teškoće povezane s teološkim pitanjima, Papa vidi važan i djelotvoran oblik dijaloga u zajedničkoj molitvi i milosrdnim djelima ostvarenima zajednički, u korist siromašnih bolesnika i zatvorenika. Važno je raditi zajedno, a ne sektaški, istaknuo je Papa te napomenuo da pritom valja uvijek imati na umu da je prozelitizam grješno ponašanje i spominjati se da postoji ekumenizam krvi.
Tijekom razgovora papi Franji su postavljena brojna pitanja: od terorizma u ime religije, za koji je Papa rekao da je huljenje Boga i da je sotonski, do terorizma ogovaranja, koji je – prema Papinim riječima – porok koji je teško iskorijeniti i nasilje koje zahtijeva duboko obraćenje; pa do idolopoklonstva kao lažne religije, kao pogrješne religioznosti.
Nakon analize najdramatičnijih međunarodnih zbivanja, kao što je stanje kršćana u nekim područjima Bliskoga istoka, „zemlji mučenika” – kako je rekao papa Franjo koji se spomenuo izmučene Sirije te istaknuo da je krv mučenika sjeme kršćana – intervju je završio ponovnim razgovorom o putovanju u Švedsku. Pritom je Sveti Otac potaknuo malenu katoličku zajednicu u toj zemlji, u kojoj žive doseljenici iz raznih strana svijeta, da svoju vjeru i svjedočanstvo žive otvorenoga i ekumenskoga duha. Pozvao je stoga da zajedno hode, a ne da ostaju zatvoreni u krute vidike, jer u njima – kako je rekao – nema mogućnosti za reformu.