Vatikan, (IKA) – Na božićnom čestitanju djelatnika Rimske kurije 21. prosinca papa Benedikt XVI. oštro je osudio takozvanu antropološku revoluciju, istospolne brakove kao napad na obitelj te istaknuo kako je u borbi za obitelj u pitanju sam čovjek. Postaje sve jasnije da se tamo gdje se niječe Boga razara i ljudsko dostojanstvo, istaknuo je Sveti Otac tijekom uobičajenog predbožićnog susreta s djelatnicima Rimske kurije. Kršćanski humanizam štiti obitelj i suprotstavlja se istospolnim brakovima. Bog je stvorio muškarca i ženu i ta dualnost potaknula je Papu da oštro osudi pokušaje nijekanja te stvoriteljske stvarnosti. Čovjek opovrgava vlastitu prirodu te se sve svodi na duh i volju. Manipulacija prirode, koju danas osuđujemo kada se odnosi na okoliš, u slučaju istospolnih brakova postaje, prema Papinu uvjerenju, temeljni čovjekov izbor prema samom sebi. Došlo se do toga da postoji samo apstraktni čovjek, koji izabire samostalno svoju narav. Osporava se kreativni oblik ljudske osobe kao muškarca i žene, koji se međusobno nadopunjuju. Ako nema te dualnosti muškarca i žene, onda ne može biti ni predodređene Stvoriteljeve obitelji. U tom slučaju i potomstvo gubi svoje mjesto koje mu je do sada pripadalo, kao i vlastito dostojanstvo. U pitanju je ne samo obitelj, već sve ono što čovjekova stvarnost znači, istaknuo je Papa, opovrgavajući “gender” ideologiju prema kojoj spol nije više prvotni prirodni poredak, koji čovjek mora prihvatiti i osobno ga osmisliti, već društvena uloga o kojoj se samostalno odlučuje, dok je do sada odlučivalo društvo. Papa se u govoru djelatnicima Rimske kurije osvrnuo i na odnose Crkve prema Državi i društvu i objasnio kako Crkva nastoji štititi nepovredive vrednote, nastojeći ih pretvoriti i u političko djelovanje. Crkva nema gotova rješenja o pojedinim pitanjima, već zajedno s drugim društvenim snagama nastoji pronaći odgovore koji najbolje odgovaraju pravednim mjerama ljudskog bića. Sveti Otac nije propustio ni pitanje međuvjerskog dijaloga, koji je potreban za uspostavu mira u svijetu te je zbog toga to ne samo kršćanska dužnost, već i dužnost ostalih vjera. Taj se dijalog neće usredotočiti na vjerska pitanja, već na odgovornost i politički i društveni suživot građana u zajedničkom društvu, koje ne ide za obraćenjima, već za međusobnim razumijevanjem, ostajući unutar vlastitog vjerskog identiteta.