PORUKA „URBI ET ORBI“

SVETOGA OCA LAVA XIV.

USKRS 2026.

Središnja loža Bazilike sv. Petra

Nedjelja, 5. travnja 2026.

Braćo i sestre, Krist je uskrsnuo!

Sretan Uskrs!

Crkva već stoljećima radosno pjeva o događaju koji je ishodište i temelj njezine vjere: „Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada. (…) Znam da si doistine uskrsnuo, Božji Sina. Pobjedniče, Kralju divan budi nama milostivan!“ (Uskrsna posljednica).

Uskrs je pobjeda: pobjeda života nad smrću, svjetla nad tamom, ljubavi nad mržnjom. Pobjeda plaćena najvećom cijenom: Krist, Sin Boga živoga (usp. Mt 16, 16), morao je umrijeti, i to na križu, nakon što je bio nepravedno osuđen, izrugivan i mučen, prolivši svu svoju krv. Kao pravi žrtvovani Jaganjac, uzeo je na sebe grijeh svijeta (usp. Iv 1, 29; 1 Pt 1, 18-19) i tako oslobodio sve nas – a zajedno s nama i sav stvoreni svijet – od vlasti zla.

Ali kako je Isus pobijedio? Kojom je snagom jednom zauvijek pobijedio starog Protivnika, kneza ovoga svijeta (usp. Iv 12, 31)? Kojom je snagom uskrsnuo od mrtvih, ne vrativši se u prijašnji život, već ušavši u vječni život i otvorivši tako u svom tijelu prijelaz iz ovoga svijeta Ocu?

Ta snaga, ta moć, je sam Bog, Ljubav koja stvara i rađa, Ljubav vjerna do kraja, Ljubav koja oprašta i otkupljuje.

Krist, naš „Kralj pobjednik“, vodio je i izvojevao pobjedu u svojoj bitci pouzdanim predanjem Očevoj volji, njegovu naumu spasenja (usp. Mt 26, 42). Tako je do kraja prošao put dijaloga, ne riječima, već djelima: da nas izgubljene pronađe, postao je čovjekom; da nas, robove, oslobodi, postao je rob; da nama, smrtnicima, podario život, dopustio je da bude ubijen na križu.

Snaga kojom je Krist uskrsnuo od mrtvih potpuno je nenasilna. Nalik je pšeničnom zrne koje, umirući u zemlji, raste, probija se kroz grude zemlje, niče i postaje zlatni klas. Još je više nalik snazi ljudskog srca koje, ranjeno uvredom, odbacuje nagon za osvetom i, puno samilosti, moli za onoga koji ga je uvrijedio.

Braćo i sestre, to je istinska snaga koja donosi mir čovječanstvu, jer rađa odnose temeljene na uzajamnom poštivanju na svim razinama: među pojedincima, u obiteljima, društvenim skupinama i među narodima. Ne teži partikularnom interesu, nego općem dobru; ne želi nametati vlastiti plan, već zajedno s drugima sudjelovati u planiranju i ostvarivanju općeg dobra.

Dà, Kristovo uskrsnuće početak je novog čovječanstva, to je ulazak u pravu obećanu zemlju gdje vladaju pravda, sloboda i mir, gdje se svi prepoznaju uzajamno kao braća i sestre, kao djeca istog Oca koji je Ljubav, Život i Svjetlo.

Braćo i sestre, svojim uskrsnućem, Gospodin nas još snažnije suočava s dramom naše slobode. Pred praznim grobom možemo biti ispunjeni nadom i čuđenjem, poput učenika, ili strahom, poput stražara i farizeja, prisiljenih pribjegavati obmani i prijevari samo da ne priznaju da je Onaj koji je bio osuđen doista uskrsnuo (usp. Mt 28, 11-15).

U svjetlu Uskrsa, dopustimo Kristu da nas zadivi! Pustimo da njegova beskrajna ljubav prema nama stubokom promijeni naše srce! Tko u rukama drži oružje, neka ga položi! Onaj tko ima moć pokrenuti ratove, neka izabere mir: ne mir koji se postiže silom, već dijalogom, ne željom za vladanjem nad drugima, već željom za susretom s njima!

Navikavamo se na nasilje, mirimo se s njim i postajemo ravnodušni: ravnodušni prema smrti tisuća ljudi, ravnodušni prema posljedicama mržnje i podjela koje sukobi šire, ravnodušni prema ekonomskim i društvenim posljedicama koje ovi uzrokuju, a koje svi osjećamo. Sve više dolazi do izražaja „globalizacija ravnodušnosti“, da se prisjetimo izraza dragog papi Franji, koji je prije godinu dana s ove iste lože uputio svoje posljednje riječi svijetu, podsjećajući nas: „Koliko samo volje za smrću svakodnevno vidimo u brojnim sukobima koji pogađaju različite krajeve svijeta!“ (Poruka „Urbi et Orbi“, 20. travnja 2025.)

Kristov križ nas neprestano podsjeća na patnju i bol koji prate smrt i na bol srca koju ona donosi. Svi se bojimo smrti i zato odvraćamo pogled od nje, radije je ne gledamo. Ne možemo i dalje ostati ravnodušni! I ne smijemo se pomiriti sa zlom! Sveti Augustin uči: „Ako se bojiš smrti, ljubi uskrsnuće!“ (Sermo 124,4). Ljubimo i mi uskrsnuće, koje nas podsjeća da zlo nema posljednju riječ, zato što ga je Uskrsli pobijedio.

On je prošao kroz smrt kako bi nam dao život i mir: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14, 27). Mir koji nam Isus daje nije samo odsutnost rata, već mir koji dotiče i preobražava srce svakoga od nas! Obratimo se miru Kristovu! Neka odjekne vapaj za mirom koji izvire iz srca! Zato pozivam sve da mi se pridruže na molitvenom bdjenju za mir koje će se održati ovdje u Bazilici sv. Petra sljedeće subote, 11. travnja.

Na ovaj blagdan, odbacimo svaku želju za sukobom, dominacijom i moći te zamolimo Gospodina da podari svoj mir svijetu rastrganom ratovima i obilježenom mržnjom i ravnodušnošću zbog koji se osjećamo nemoćnima pred zlom. Gospodinu povjerimo sva srca koja pate i čekaju pravi mir koji samo On može dati. Povjerimo se njemu i otvorimo svoje srce! Samo On čini sve novo (usp. Otk 21, 5)!

Sretan Uskrs!