Na početku propovijedi Papa je govorio o „ne baš lakoj zadaći svećenika”, „pastira”, u ovo vrijeme koronavirusa. Svjestan da su donesene mjere i odluke koje nisu uvijek jednostavne, rekao je da za to čovjek mora imati razumijevanja, jer naposljetku imaju za cilj dobro svih ljudi. Istodobno je upozorio da drastične mjere nisu uvijek dobre. Pritom nije mislio na oštre mjere talijanske Vlade u borbi protiv širenja zaraze, nego se obratio svećenicima i poručio im da moraju uzeti u obzir potrebe vjernika koji u ovom tako dramatičnom trenutku trebaju duhovnu podršku.

U propovijedi je tumačio dnevna čitanja koja govore o naviještanju spasenja, u čitanju iz Knjige Postanka o Izraelovu ljubljenom sinu Josipu, a u Matejevu evanđelju o Isusu, a riječ je o vjernosti Bogu.

Osvrnuvši se na prispodobu o zlim vinogradarima, Papa je govorio o nevjeri onih koji prisvajaju Božji dar, bogatstvo i blagoslov. Savez, obećanje i izbor Božji su dar, no to ljudi i danas prečesto zaboravljaju, upozorio je Papa. Ljudi pokušavaju Božji dar učiniti svojim vlasništvom, i pritom se ograđuju pravilima i zakonima, sve se ideologizira što na kraju vodi u moralističku ideologiju. Time je najveći grijeh što se ljudi udaljuju od Božjih darova i tumače ih po vlastitom nahođenju, upozorio je Sveti Otac, dodajući da to naprimjer u Crkvi vodi klerikalizmu. Božji savez je besplatan, svoje bližnje moramo smatrati darom, tako je bilo i u Isusovo vrijeme, poručio je Papa. Na kraju je molio za milost da prihvatimo Božji dar a da ga ne smatramo svojim vlasništvom.