Papina kateheza na općoj audijenciji
Vatikan (IKA )
Kršćanstvo nije lagodan put, to je prije zahtjevan uspon, obasjan svjetlom Krista i njegove velike nade. Kršćanin se nalazi između dviju krajnosti: na jednom je kraju uskrsnuće koje se već na neki način dogodilo ili je zajamčeno, a na drugom urgentnost uključivanja u onaj proces koji sve vodi prema punini, rekao je Papa
Vatikan, (IKA) – Benedikt XVI. usredotočio je svoje razmišljanje u tijeku današnje opće audijencije na Trgu Sv. Petra na Pavlovo naučavanje o Kristovu uskrsnuću, upozorivši vjernike kako kršćanstvo nije lagodan put, već strmi uspon. Uskrsnuće je temeljna činjenica: gotovo prapočelo, na temelju kojeg Pavao izlaže svoj kratki navještaj (kerygmu): Onaj koji je raspet i koji je tako očitovao beskrajnu ljubav prema čovjeku, uskrsnuo je i živ je među nama, rekao je Papa. Pojasnio je kako sveti Pavao, u naviještanju uskrsnuća, nije zaokupljen time da predstavi cjelovito doktrinarno izlaganje o uskrsnuću, već se te teme dotiče odgovarajući na sumnje i pitanja koja mu postavljaju vjernici; riječ je dakle o prigodnom govoru, ali punom življene teologije. Tu se susreće usredotočenost na ono bitno: mi smo “opravdani” po Kristu, to jest Krist koji je umro i uskrsnuo učinio nas je pravednicima i dionicima spasenja, istaknuo je Papa. I za Pavla, kao i za druge novozavjetne pisce, uskrsnuće je vezano uz svjedočenje onih koji su imali izravno iskustvo susreta s Uskrslim. Riječ je o gledanju i slušanju ne samo očima odnosno osjetilima, nego nutarnjim svjetlom koje potiče prepoznati ono što vanjska osjetila potvrđuju kao objektivnu datost. Pavao – kao i sva četiri Evanđelja – stoga pridaje temeljnu važnost ukazanjima, koja su uvjeti za vjeru u Uskrsloga koji je ostavio grob prazan. Stvara se tako onaj lanac tradicije koji će se, preko svjedočanstvo apostola i prvih učenika, protezati do budućih pokoljenja, rekao je Papa.
Teologija križa nije teorija – to je zbilja kršćanskog života. Živjeti u vjeri u Isusa Krista, živjeti istinu i ljubav za sobom povlači svakodnevna odricanja i trpljenja. Kršćanstvo nije lagodan put, to je prije zahtjevan uspon, obasjan svjetlom Krista i njegove velike nade. Kršćanin se nalazi između dviju krajnosti: na jednom je kraju uskrsnuće koje se već na neki način dogodilo ili je zajamčeno, a na drugom urgentnost uključivanja u onaj proces koji sve vodi prema punini, rekao je Benedikt XVI. u svojoj katehezi na općoj audijenciji.