Istina je prava novost.

Papina kateheza na općoj audijenciji

Koje li milosti kad kršćanin doista postane "kristonosac", to jest, "nositelj Isusa" u svijetu! Pogotovo onima koji prolaze kroz situacije žalosti, očaja, tame i mržnje, istaknuo je Papa

Vatikan, (IKA) – Život Crkve je „kontaminacija” svjetlom, rekao je papa Franjo u svojoj katehezi na današnjoj općoj audijenciji u Vatikanu, prvoj nakon ljetnog odmora u srpnju. Nastavljajući niz kateheza o nadi Papa je govorio o krštenju kao „vratima nade”.
Kršćani nisu oslobođeni tame, kako vanjske tako i unutarnje. Oni ne žive izvan svijeta, no, zbog Kristove milosti primljene na krštenju, oni su “usmjereni” muškarci i žene: ne vjeruju u tamu, već u svjetlo dana; ne predaju se noći, već se nadaju zori; nisu poraženi smrću, već teže uskrsnuću; nisu prignuti zlu, jer uvijek vjeruju u beskonačne mogućnosti dobra, rekao je Sveti Otac dodavši: Život Crkve – upotrijebit ću težak izraz – je „kontaminacija” svjetlom. Što više mi kršćani imamo Isusova svjetla, što je više Isusova svjetla u životu Crkve to je ona više živa.
Najljepši poticaj koji možemo jedni drugima uputiti jest taj da se uvijek spominjemo našeg krštenja. Rođeni smo dvaput: prvi put na prirodni život, drugi put zahvaljujući susretu s Kristom, na krsnom zdencu. Ondje smo umrli smrti, da bismo živjeli kao Božja djeca na ovome svijetu. Ondje je naše čovještvo oplemenjeno na način na koji nikada ne bismo mogli zamisliti. Eto zašto svi moramo širiti miris krizme, kojim smo bili obilježeni na dan našeg krštenja. U nama živi i djeluje Duh Isusa, prvorođenca mnoge braće, svih onih koji se opiru neizbježnosti tame i smrtim, istaknuo je Papa.
Koje li milosti kad kršćanin doista postane “kristonosac”, to jest, “nositelj Isusa” u svijetu! Pogotovo onima koji prolaze kroz situacije žalosti, očaja, tame i mržnje. I to se vidi iz toliko malih detalja: iz svjetla koja se kršćaninu zrcali u očima, iz dubokog spokoja koji ne mogu narušiti čak ni najsloženije prilike, iz želje da se ponovno počne voljeti čak i kada se dožive mnoga razočaranja. Jednom kada se bude pisala povijest našeg doba, što će se reći o nama? Hoće li se reći da smo se znali nadati ili da smo svoju svjetiljku sakrili ispod posude?, zapitao se Papa te svoju katehezu zaključio riječima: Ako budemo vjerni svom krštenju, širit ćemo svjetlo Božje nade, krštenje je početak nade, i moći ćemo prenositi budućim pokoljenjima razloge života.