Vatikan, (IKA) – Jedna je od posljedica takozvanog “blagostanja” ta da ono dovodi do toga da se ljudi zatvaraju u sebe same i postaju neosjetljivi na potrebe drugih, rekao je papa Franjo u svojoj današnjoj katehezi na općoj audijenciji posvećenoj tjelesnima djelima milosrđa gladna nahraniti, žedna napojiti. Stvarnost treba prihvaćati i pristupati joj onakvoj kakva jest, a u njoj često susrećemo ljude kojima je prijeko potrebna pomoć. Zato se u djelima milosrđa spominju i glad i žeđ: nahraniti gladne i napojiti žedne, pojasnio je Papa.
Određene vijesti i osobito neke slike izazivaju ganuće u javnosti i povremeno se pokreću kampanje za pružanje pomoći potrebitima kako bi se ljude potaknulo na solidarnost. Prikupljaju se izdašne donacije i na taj se način može pridonijeti ublažavanju trpljenja mnogih ljudi. Taj oblik ljubavi je važan, ali u to možda nismo izravno uključeni. Međutim kad, prolazeći ulicom, susretnemo osobu u potrebi, ili neki siromah pokuca na vrata našeg doma, to je mnogo drukčije, jer više preda mnom nije slika, već sam u to izravno uključen. Nema više nikakve distance između mene i njega ili nje, i osjećam se pozvanim reagirati, odgovoriti. Apstraktno siromaštvo nas ne dotiče, već nas potiče na razmišljanje, na jadikovanje; ali kad vidimo opipljivo siromaštvo nekog muškarca, neke žene, nekog djeteta, to predstavlja za nas izazov i traži naš odgovor! Otud ona naša navika da bježimo od potrebitih, da im se ne približavamo, uljepšavajući pomalo stvarnost potrebitih pomodnim navikama kako bismo pobjegli od nje. Nema više distance između mene i siromaha kad nam se putovi susretnu. U tim slučajevima, koja je moja reakcija? Okrenem li glavu i prođem dalje? Ili se zaustavljam u razgovoru s njim i zanimam se za njegov položaj? A ako to učiniš sigurno će se naći netko tko će reći: “Ovaj je lud jer razgovara sa siromahom!” Gledam li mogu li kako prihvatiti tu osobu ili je se pokušavam što prije otarasiti? Ali ona možda traži samo ono što joj je neophodno: nešto za pojesti ili popiti. Razmislimo nakratko: koliko samo puta molimo Očenaš, a ipak ne posvećujemo doista pažnju onim riječima: “Kruh naš svagdanji daj nam danas”, rekao je Papa u svojoj katehezi primijetivši kako istodobno s iskustvom gladi u društvu postoje obilje i rastrošnost. Trajno su aktualne riječi apostola Jakova: “Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djelâ nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tkogod od vas rekne: “Hajdete u miru, grijte se i sitite”, a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djelâ, mrtva je u sebi” (2, 14-17) jer je nesposobna činiti djela, provoditi u djelo ljubav, ljubiti. Uvijek ima onih koji su gladni i žedni i trebaju me. Ne mogu za to nikog drugog delegirati. Taj siromah treba mene, treba moju pomoć, moju riječ, moj trud. Svi smo u to uključeni, rekao je Papa dodavši da ono malo što imamo, ako povjerimo Isusu u ruke i podijelimo među sobom s vjerom, postaje preobilno bogatstvo.