Istina je prava novost.

Papina kateheza na općoj audijenciji

Vatikan, (IKA) – U svojoj katehezi tijekom današnje opće audijencije papa Benedikt XVI. je nastavio analizirati molitve u psalmima. Govoreći o Psalmu 22, molitvi pravednika u nevolji, Papa je primijetio kako Božja šutnja dovodi do pobjede vjere, koja može pretvoriti smrt u dar života, ponor boli u izvor nade.
Pred desetak tisuća hodočasnika, koji su se danas okupili u dvorani Pavla VI., gdje se obično održavaju audijencije za koje je prijavljeno manje od 10.000 vjernika, Papa je istaknuo kako, kada čovjek postane surov i napada brata, u njemu prevlada nešto životinjsko, čini se da gubi svako ljudsko obličje; nasilje uvijek ima u sebi nešto zvjersko i samo Božji spasenjski zahvat može čovjeka vratiti njegovoj humanosti. Samo Božje posredovanje može mu vratiti njegovu humanost. U središtu ovog Psalma 22 susrećemo lik nevinog progonjenog čovjeka okruženog neprijateljima, koji mu prijete smrću. Njegov početni jauk upravljen je Bogu, koji se čini dalekim, koji ne odgovara te progonjeni kao da je napušten podsjeća, prema riječima Svetog Oca, na Isusov jauk s Križa: Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio. Gospodin šuti i ta šutnja razdire dušu molitelja, koji neumorno vapi, ali ne dobiva odgovora. Ako Bog ne odgovora, zazivanje u pomoć se gubi u praznini i samoća postaje nepodnošljiva, primijetio je Papa i dodao kako unatoč tomu psalmista ne vjeruje da se veza s Gospodinom posve izgubila, jer zna da ga Bog ne može napustiti. Bolni se jauk u sigurnosti vjere tajanstveno pretvara u hvalospjev. Isusov jauk na Križu izražava napuštenost Sina Božjega, koji se, napušten od sviju, suočava s dramom smrti, svjestan da mora dovršiti svoje poslanje Mesije unatoč užasnim ponižavanjima, uvredama i smrti. Cijela je biblijska povijest izraelskog naroda je puna jauka i boli, ali i spasenjskih Božjih riječi, koje je izraelski narod doživljavao, rekao je Sveti Otac i primijetio kako s jedne strane nailazimo na šutnju Boga i njegovu prividnu odsutnost, a s druge strane činjenicu da je Bog nazočan u životu čovjeka koji se moli, neospornom blizinom i nježnošću.