Sarajevo, (IKA) – Središnji događaj posjeta pape Franje Bosni i Hercegovini bilo je misno slavlje na olimpijskome stadionu Koševo. Sveti Otac je na stadion došao u otvorenom papamobilu, u kojem je s njime je bio kardinal Vinko Puljić. Papa se provezao među vjernicima koji su ga pozdravljali na hrvatskome i španjolskom jeziku, te uzvikivali „Papa mi te volimo”. Na misi s Papom okupilo se oko 65 tisuća vjernika, od kojih oko 23 tisuće iz Hrvatske. Također je zamjetna bila i veća skupina vjernika iz Ukrajine.
Papu je dočekao gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić koji mu je u znak dobrodošlice i priznanja predao ključeve grada Sarajeva i povelju.
U koncelebraciji s papom Franjom na misi na Olimpijskom stadionu Koševo bilo je pet kardinala, 35 (nad)biskupa, te više od sedamsto svećenika. Uz domaćina kardinala Vinka Puljića, nazočni su bili i kardinali Pietro Parolin, Jean-Louis Tauran, Kurt Koch i Josip Bozanić. Za tu je prigodu izabran obrazac mise “Za mir i pravdu” i pripadajuća čitanja. Misa zbog svoje svečanosti imala je i slavu, a zbog patničke povijesti na bosanskohercegovačkim prostorima i vjerovanje; a sve je bilo obilježeno bijelom liturgijskom bojom.
Nakon Službe Riječi u kojoj je prvo čitanje pročitao ravnatelj Osnovne škole Katoličkog školskog centra „Sv. Franjo” u Tuzli Danijel Barišić, pripjevni psalam otpjevali Emanuel Josić, bogoslov Franjevačke provincije Bosne Srebrene, te bogoslovi Vrhbosanske nadbiskupije Mario Jurišić i Matej Petrašić, drugo čitanje pročitala vjeroučiteljica iz Brčkog Marina Kobaš, a evanđelje po Mateju đakon Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Ivan Tučić, papa Franjo je započeo prigodnu homiliju na talijanskome jeziku, a prevoditelj je bio svećenik Vrhbosanske nadbiskupije doc. dr. sc. Drago Župarić.

Papina homilija
Mir je Božji dar, Božji plan za čovječanstvo, povijest i sve stvoreno. To je plan koji uvijek nailazi na protivljenja čovjeka i zloga, rekao je papa Franjo u homiliji na misi na stadionu Koševu u sklopu svoga apostolskog pohoda Sarajevu.
I u našemu vremenu težnja za mirom i trud oko njegovog postizanja sukobljavaju se s činjenicom da se u svijetu trenutno vode toliki oružani sukobi. To je jedna vrsta trećega svjetskog rata, koji se vodi “u dijelovima” te se, u kontekstu globalne komunikacije, doživljava prava ratna klima, upozorio je Papa te nastavio: Postoje neki koji bi namjerno htjeli stvarati i izazivati ovu klimu, posebno oni koji nastoje izazvati sukobe među različitim kulturama i civilizacijama, te oni koji smišljaju ratove kako bi prodavali oružje. Ali rat podrazumijeva djecu, žene i starce u izbjegličkim kampovima; podrazumijeva prisilno napuštanje domova; podrazumijeva razrušene kuće, ulice i gospodarske objekte; podrazumijeva iznad svega tolike razorene živote. Vi to vrlo dobro znate, jer ste sve ovo doživjeli upravo ovdje: kolika patnja, kolika razaranja, kolika bol! Danas se, draga braćo i sestre, još jednom iz ovoga grada uzdiže vapaj naroda Božjega i svih muškaraca i žena dobre volje: nikada više rata!, snažno je istaknuo Papa.
Usred ove ratne klime, nastavio je Papa, poput sunčeve zrake koja prodire kroz oblake odzvanja Isusova riječ u Evanđelju: “Blago mirotvorcima” (Mt 5,9). Poziv je ovo uvijek aktualan koji vrijedi za svaki naraštaj. Ne kaže “Blaženi propovjednici mira”: svatko je sposoban govoriti o njemu, čak na licemjeran i lažan način. Ne. Kaže: “Blago miro-tvorcima”, to jest, onima koji ga tvore, stvaraju. Stvarati mir svojevrsno je umijeće: zahtijeva se strast, strpljivost, iskustvo, postojanost. Blaženi su oni koji siju mir svojim svagdanjim radom, s gestama služenja, bratstva, dijaloga, milosrđa… Upravo će se ovi “sinovima Božjim zvati”, jer Bog sije mir uvijek i posvuda; u punini vremena poslao je u svijet svojega Sina da imamo mir! Stvarati mir je posao koji se neumorno ostvaruje svakoga dana, korak po korak.
Ali kako se stvara, kako se ostvaruje taj mir?, zapitao se Papa te odgovorio riječima proroka Izaije: Mir je djelo pravde. Niti ovdje se ne radi o teoriji i planiranju pravde, već o pravdi koja je primijenjena, življena. Novi Zavjet nas uči kako je savršeno ispunjenje pravde ljubiti bližnjega kao sebe same. O, kako se mijenjaju stvari kada, s milošću Božjom, slijedimo ovu zapovijed. To je zbog toga jer se mi mijenjamo! Ona osoba, onaj narod kojega sam dosada doživljavao kao neprijatelja, zapravo ima isto lice kao i ja, moje srce, moju dušu. Imamo istoga Oca na nebesima. Dakle, istinska bi pravednost bila činiti toj osobi, tome narodu, sve ono što bih volio da bude učinjeno meni i mome narodu, poručio je Papa.
U nastavku homilije Papa je istaknuo kako nam je sveti Pavao pokazao prijeko potrebne osjećaje za stvaranje mira: “Zaodjenite se u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući si, ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi!”.
To su osjećaji koji nam pomažu da, ondje gdje živimo, postanemo “umjetnici” u stvaranju mira. No, ne dajmo se zavaravati da ovo ovisi samo o nama! Pali bismo tada u prazni moralizam! Mir je dar Božji, ne u kakvom magijskom smislu, nego upravo u ovomu: On – Krist, sa svojim Duhom, može utisnuti u naša srca i tijela ove osjećaje i učiniti nas istinskim oruđem svojega mira. I, ponirući još dublje, Apostol nam govori kako je mir dar Božji baš zato jer je plod njegove pomirbe s nama. Samo ako se pomiri s Bogom, čovjek postaje pravi mirotvorac, rekao je Papa u homiliji.

Molitva vjernika i prinos darova
Zatim se u molitvi vjernika molilo za Svetoga Oca, kao i za Crkvu u Bosni i Hercegovini. Gospodine, ostani s nama i daruj nama, svome narodu, rast u vjeri i nesebičnost u ljubavi prema bližnjima, glasio je jedan od zaziva. Također se molilo da Gospodin pozove brojne mlade iz te zemlje u svećenička i redovnička zvanja, te da ih učini odvažnim svjedocima svoga evanđelja. Molitva je upućena Svevišnjem Ocu da izlije svoga Duha na sve one koji su odgovorni za društveni napredak, a osobito za napredak Bosne i Hercegovine, da bi u njoj svaka osoba i svi narodi živjeli u miru, pravednosti i slobodi. Molitva je upućena i da Gospodin svojim blagim pogledom prati sve obitelji kako bi postale njegove male obiteljske Crkve u kojima se uči kako rasti i živjeti evanđeoski duh.
Zazive su čitali djelatnik pučke kuhinje Središnjice Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije Damir Boras, župljanin župe Stup; srednjoškolac Ivan Brkić iz župe Bistrica kod Uskoplja; vjeroučiteljica iz Žepča s. Mirjam Ramljak, milosrdnica Sarajevske provincije sestara milosrdnica sa sjedištem u Sarajevu; general pukovnik Anto Jeleč, načelnik Zajedničkog stožera Oružanih snaga BiH, rodom iz Omanjske u Usori; te policajac Marinko Jonjić, iz zeničke župe Čajdraš, djelatnik Policijske uprave I. Zenica iz Policijske stanice Centar, otac troje djece i zauzeti suradnik zeničke župe Čajdraš.
Darove je na oltar prinijela obitelj Petra i Milenke Ivančić sa šestoro djece iz Rame i župe Presvetog Srca Isusova Prozor u Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Oni su prinijeli darove za euharistijsko slavlje s papom Franjom: kruh, vino i vodu. Ova obitelj ima pet kćeri Ružicu, Zoricu, Katarinu, Mariju i Luciju, te sina Ivana bogoslova Vrhbosanske nadbiskupije, koji je pred završetkom Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Sarajevu i blizu đakonskog i svećeničkog ređenja.
Ispred oltara na stadionu Koševo nalazio se Ranjeni križ župe Deževice kod Kreševa u središnjoj Bosni, te zavjetna slika Gospe Stupske iz sarajevske župe Stup.

Zahvala kardinala Vinka Puljića
Nakon popričesne molitve, Papin domaćin, vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić izrekao je riječi zahvale. Hvala vam na Vašoj prisutnosti danas među nama. Hvala vam na Vašoj molitvi s nama i za nas. Hvala vam na pastirskoj riječi koju ste nam uputili. U ime svih nas ovdje okupljenih: kardinala, biskupa, svećenika, redovnika i redovnica i svih vjernika, ali i u ime ovdje nazočnih predstavnika vlasti i predstavnika raznih razina društva i svih ljudi dobre volje, najsrdačnije Vas pozdravljam i najiskrenije Vam zahvaljujem, rekao je kardinal, te nastavio „s Vašom molitvom ujedinili smo svoje glasove ne samo mi na ovom stadionu nego i tisuće onih koji nas prate putem medija. Uvjeren sam da nisu molili samo katolici nego i svi drugi, svatko na svoj način, a dobrim željama ujedinili su se i oni koji sebe ne smatraju vjernicima. Hvala medijima što su se danas stavili u službu dobra, rekao je kardinal Puljić.
Nadalje je podsjetio na strašne ratove koje je u prošlom stoljeću pretrpjela Bosna i Hercegovina, što se odrazilo i na Katoličku Crkvu koja je prepolovljena.
Sa žalošću konstatiramo da nas je svakim danom sve manje. Vaša očinska riječ, pastirska molitva i snažna vjerodostojna prisutnost daju nam snagu živjeti ovdje i s drugima raditi na izgradnji mira i dijaloga u ovoj zemlji. Ako nas je Bog u ovoj zemlji pozvao u život i od cijele kugle zemaljske izabrao da nam baš ovdje udahne dah života, zar da tu zemlju ne volimo? Zar da se bojimo tu živjeti, ako je Bog s nama i ako smo mi s Bogom? Ako Bog daje da se rodimo kao različiti, zar da se te različitosti bojimo?, rekao je kardinal, te istaknuo kako je „ovaj dan i ovaj događaj snažna potpora za nas pastire i sve vjernike u ovoj zemlji”, jer, nastavio je kardinal Puljić, „tu su brojni hodočasnici iz okolnih zemalja koji su vas došli vidjeti, čuti, doživjeti i osnažiti se da svoje kršćanstvo mogu i dalje smjelo i odvažno živjeti te graditi mir i njegovati dijalog”.
Kardinal Puljić je izrekao zahvalu svima koji su svojim dolaskom pokazali svoju blizinu, ljubav i solidarnost s vjernicima u Bosni i Hercegovini, a zahvalu je izrekao i svima koji su pomogli u pripremi susreta.
Obraćajući se Papi, kardinal je rekao „Sveti Oče, koristim ovu blagoslovljenu prigodu da Vam zahvalim što ste nas biskupe iz Bosne i Hercegovine, prigodom našeg pohoda „ad limina apostolorum” 16. ožujka 2015. u Vatikanu, saslušali dok smo Vam govorili o stanju u Bosni i Hercegovini i u našoj krajevnoj Crkvi, o nedavnom ratu i poraću, o brojnim odlascima posebno mladih, o poteškoćama s kojima se susreću brojni ljudi u ovoj zemlji. Posebno Vam zahvaljujem što ste nas ohrabrili i potaknuli nas da ne štedimo svoje snage u podupiranju slabih; da pomognemo – na način kako nam je najprikladnije – sve one koji imaju iskrenu i opravdanu želju za ostankom u rodnoj zemlji; da utažujemo duhovnu glad onih koji vjeruju u neprolazne vrijednosti, proizašle iz Evanđelja. To istinski nastojimo činiti. Ali potrebna nam je potpora i ohrabrenje koje ste nam danas donijeli svojom prisutnošću i svojom pastirskom riječju.
Ovdje je naše stoljetno korijenje. Kroz povijest smo proživljavali razne valove progona, mučeništva i nepravdi kao i mnogi drugi. Zahvaljujući hrabroj vjeri naših predaka i njegovanju vjere u obiteljima, opstali smo do danas. Vaši predšasnici na Petrovoj stolici imali su osjećaja za naše patnje i sluha za naše vapaje. I Vama, Sveti Oče, od srca zahvaljujemo na razumijevanju za ovu zemlju i za sve narode i za sve ljude u njoj, a posebno za katolike koji su najvećim dijelom Hrvati. Vaša prisutnost nas hrabri. U isto vrijeme to je poruka svijetu da želimo biti ono što jesmo i opstati s drugima i drugačijima na svojoj rodnoj grudi, otvoreni graditi budućnost ove zemlje na temeljima jednakih prava i sloboda”. Kardinal je podsjetio i kako je Crkva u BiH iznjedrila brojne mučenike i hrabre svjedoke vjere poput Banjolučanina bl. dr. Ivana Merza, bl. pet sestara Kćeri Božje ljubavi nazivanih Drinskim mučenicama, a očekuje se i skoro proglašenje blaženim časnog sluge Petra Barbarića, sjemeništarca rođenog u Hercegovini i školovanog u Bosni, te sluge Božjeg Josipa Stadlera i fra Lovre Milanovića.
„Sveti Oče, ponesite nas u svom pastirskom srcu. Kako Vi često znate ljubazno reći da ne zaboravimo moliti za Vas, tako i ja, krhki pastir ove mjesne Crkve, molim Vas, Sveti Oče: uključite nas u svoje molitve da ne posustanemo noseći se svaki dan s brojnim izazovima života. Htjeli bismo biti radosni svjedoci nade i oduševljeni navjestitelji radosne vijesti, a to nije moguće bez milosti Božje. Blagoslovite nas i neka nas taj apostolski blagoslov krijepi i jača u našem poslanju na ovim prostorima i u ovim vremenima”, molba je koju je na kraju izrekao kardinal Puljić.

Koncelebranti i zbor
U koncelebraciji su bili i apostolski nuncij u BiH Luigi Pezzuto, te nadbiskupi Giovanni Angelo Becciu, Ivan Devčić, Stanislav Zore, Marin Barišić, Đuro Hranić, Želimir Puljić i Stanislav Hočevar, te nadbiskup u miru Marin Srakić. Zatim biskupi Franjo Komarica, Ratko Perić, Tomo Vukšić, Mate Uzinić, Antun Škvorčević, Janos Penzes, Đura Džudžar, Nikola Kekić, Juraj Jezerinac, Josip Mrzljak, Vjekoslav Huzjak, Makarios Tewfik, Egidije Živković, Ladislav Nemet, Ante Ivas, Vlado Košić, Mile Bogović, Ivica Petanjak, Kiro Stojanov, Đuro Gašparović, Dražen Kutleša, Jurij Bizjak i Metod Pirih, te pomoćni biskupi Pero Sudar, Marko Semren i Thomas Löhr. Također su misu suslavili generalni tajnik BKBiH mons. Ivo Tomašević, generalni tajnik HBK mons. Enco Rodinis, zamjenik generalnog tajnika HBK mons. Fabijan Svalina, te ravnatelj za Hrvatsku inozemnu pastvu dr. Tomislav Markić. Među više od sedamsto svećenika su bili i provincijali fra Lovro Gavran OFM, fra Miljenko Šteko, OFM i o. Ante Tustonjić, SJ, fr. Anto Gavrić, don Pero Orkić te predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Jure Šarčević.
Na misi je pjevao združeni zbor koji je okupio 1650 pjevača članova 18 zborova s područja Vrhbosanske nadbiskupije, 15 iz Mostarsko-duvanjske i Trebinjsko-mrkanske biskupije, 10 iz Banjalučke biskupije, devet zborova iz Hrvatske, među kojima je i Redovnički Band aid, te Ekumenski muški zbor beogradske katedrale. Oni su izveli VIII. koralnu „Anđeosku” misu. Ravnatelj liturgijskog pjevanja i zborovođa bio je vlč. Marko Stanušić. Pratnja je bio puhački orkestar Oružanih snaga BiH čiji je voditelj pukovnik Tomo Sušec a za orguljama je bio Danijel Žontar.
Euharistijsko slavlje završilo je zdušnim pjevanjem „Zdravo Djevo”.
Nakon mise na stadionu Koševu papa Franjo se uputio na susret i ručak s biskupima Bosne i Hercegovine i svojom pratnjom u apostolsku nuncijaturu.