Gdanjsk, 6. 6. 1999. (IKA) – Svečanu zahvalnu misu, kojom se završava proslava tisućite obljetnice mučeničke smrti i proglašenja svetim apostola slavenskih naroda sv. Adalberta, predvodio je prvoga dana svog posjeta Poljskoj poglavar Katoličke Crkve papa Ivan Pavao II, zajedno s poljskim biskupa i svećenicima na hipodromu u Sopotu, nedaleko Gdanjska. Na početku svoje propovijedi Papa se spomenuo susreta s vjernicima prije 12 godina u toj biskupiji, kad je govorio njima ali i u njihovo ime, a od tada su se u Poljskoj, kako je rekao, dogodile divne stvari. Također je podsjetio na važnost sv. Adalberta u povijesti poljskoga naroda i Crkve, čija je mučenička krv donijela mnoge duhovne plodove. Sve okupljene Papa je pozvao na davanje i primanje ljubavi prema bližnjima po uzoru na pozive iz Blaženstava na Gori, posvjedočivši kako je u naravi čovječjoj tražiti ljubav. Osim toga, Sveti je Otac pozvao vjernike u Poljskoj da se ne udaljavaju od Boga i njegove ljubavi, jer ništa drugo ne može zadovoljiti ljudsku unutarnju glad za Bogom. Pozivajući okupljene da ne povjeruju onima koji grijeh tumače kao put sreći, Papa je upozorio kako takvo stajalište može poremetiti i život u zajednici, a čovjek nikada ne može biti sretan ako uništava slobodu ili dostojanstvo drugoga. U propovijedi se Ivan Pavao II. sjetio važnih događaja iz poljske povijesti koji su se odigrali u Gdanjsku, kao i svih svećenika i vjernika stradalih u drugome svjetskom ratu i poraću. Upravo u Gdanjsku su radnici izišli na ulice u prosincu 1970, a zatim u kolovozu 1980. kad je, kako je rekao Papa, “započelo vrijeme nade”, a pokušano ga je ugušiti ratnim stanjem. Stvaranje sindikata “Solidarnošć” prije 19 godina signaliziralo je početak promjena u Poljskoj i u Europi, jer je Solidarnošć otvorila vrata slobode zemljama porobljenima u totalitarističkim sistemima, srušila Berlinski zid i pomogla ujedinjenju Europe nakon podjela koje uslijedile nakon Drugoga svjetskog rata, rekao je Papa. “To nikada ne smijemo zaboraviti! To je dio naše nacionalne baštine. Tada sam vas čuo govoriti u Gdanjsku: ‘Nema slobode bez solidarnosti’. A danas moramo reći: ‘Nema solidarnosti bez ljubavi'”, upozorio je Sveti Otac. Papa je dodao i kako nema sreće, budućnosti ni za pojedinca ni za narod bez ljubavi i to ljubavi koja oprašta što još nije oprošteno, te koja je osjetljiva za patnje drugih, koja ne traži svoje prednosti nego se zalaže za dobro drugih, koja je uvijek spremna pomoći. Kršćani su pozvani stvarati “civilizaciju ljubavi”, odnosno graditi budućnost temeljenu na ljubavi prema Bogu i bližnjemu, rekao je Papa. Svoju je propovijed u Sopotu zaključio pozivom svojim sunarodnjacima da ostanu vjerni Evanđelju i poljskoj narodnoj i crkvenoj baštini, ističući kako se mnogo toga promijenilo i još se uvijek mijenja u Poljskoj. Zahvaljujući se Božjoj Providnosti za sve dobro u poljskoj povijesti, Papa je slikovito rekao kako su stoljeća prolazila a Poljska je rasla među različitim sudbinama kao veliki, povijesni hrast sa zdravim plodovima.