U propovijedi Papa se osvrnuo na Isusov susret i dijalog s prestrašenim učenicima nakon uskrsnuća ističući posebno kako učenici nisu mogli od radosti ni vjerovati, već su se zbunjeno čudili. Taj odlomak iz Lukinog Evanđelja je jedan od najdražih Papi. Od prevelike radosti nisu mogli ni vjerovati. Pavao u poslanici Rimljanima moli da mu Bog nadu ispuni radošću. Izraz pune radosti navodi se u Bibliji često. Kada je Petar spasio život tamničaru, koji je htio počiniti samoubojstvo, jer su se najednom vrata zatvora otvorila, tamničar je bio pun radosti. Isto se dogodilo s učenicima kada su se nakon Isusovog uzašašća puni radosti vraćali u Jeruzalem. Radost je – prema Papinim riječima – dar Duha Svetoga. Bez njega ne možemo biti radosni. To je milost, istaknuo je Papa navodeći encikliku “Evangelii nuntiandi” u kojoj Pavao VI. govori kako naviještanje vjere kršćanina ispunjava radošću.