Draga hrvatska katolička mladeži!
1. “Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista” (Rim 1,7). Ovaj pozdrav što ga upućujem svakome pojedinom od vas koji ste nazočni na Susretu hrvatske katoličke mladeži vrlo rado proširujem na sve vaše sunarodnjake u domovini i inozemstvu, navlastito na one koji, unatoč svojoj želji, nisu imali mogućnost doći i sudjelovati u tome bratskom i radosnom skupu.
Srdačno pozdravljam i vaše pastire: gospodu kardinale Franju Kuharića, nadbiskupa zagrebačkoga, i Vinka Puljića, nadbiskupa vrhbosanskoga ili sarajevskoga, te nadbiskupa splitsko-makarskoga mons. Antu Jurića zajedno s njegovim pomoćnim biskupom mons. Marinom Barišićem i umirovljenim nadbiskupom mons. Franom Franićem. S njima zajedno pozdravljam i ostale hrvatske biskupe koji su uz pomoć brojnih svećenika, redovnika i svjetovnjaka priredili taj velebni događaj u kojemu sudjelujete.
Ovaj je susret za vas vrlo važan jer predstavlja nezamjenjivu postaju na vašemu putu ususret Velikom jubileju 2000, kao što na to, uostalom, upućuje i geslo vašega susreta: “S Kristom u treće tisućljeće”. Krist “zna što je u čovjeku” (Iv 2, 25). Na osobit način zna što je u srcu mladih i zato je u stanju posve odgovoriti na njihova najdublja očekivanja.

2. “Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga” (Iv 6, 68). To je odgovor koji je apostol Petar dao Isusu i koji Crkva zajedno s njim ponavlja kroz stoljeća. Ta ispovijed vjere obilježava dvotisućljetnu povijest kršćanstva na vašemu tlu. I mjesta u kojima ste se okupili, gradovi Split i Solin, čuvaju taj duhovni spomen obilježen također i višestoljetnom nazočnošću Blažene Djevice, o čemu rječito govori staro svetište Gospe od Otoka.
Draga mladeži, odgovor apostola Petra i čitave Crkve “mora u svakome pojedinom od vas bivati sve svjesniji do te mjere da postanete njegovi glasnici među svojim vršnjacima koji, iako su daleko od vjere, traže život i zato traže Boga a da to možda i ne znaju. Upravo zato što se radi o odgovoru života ne možemo se zadovoljavati da ga izgovaramo sami: moramo nastojati da i drugi budu njegovi dionici, uvijek spremni obrazložiti nadu koja je u nama (usp. 1 Pt 3, 15)” (Govor rimskoj mladeži, 28. ožujka 1996).

3. Vama, mladi, pripada budućnost svijeta i Crkve. Krist očekuje mlade jednako kao što je očekivao i mladika koji ga je upitao: “Koje mi je dobro činiti da imam život vječni?” (Mt 19, 16). Gospodinov odgovor: “Ako hoćeš u život uči, opslužuj zapovijedi” (Mt 19, 17) tiče se svakoga pojedinog od vas. Prihvaćajući zapovijedi lsusa Krista i vjerno idući za njim iskusit ćete radost vlastitu onima koji dopuštaju da ih zahvati Božja Ijubav i koji postaju njezini revni i nesebični svjedoci. Znajte dobro iskoristiti doba svojega mladenaštva koje je posebno dragocjeno za čovjeka, važno za njegov ljudski i duhovni “rast”. Znajte odvažno reći “Ne” varljivim idealima i lažnim učiteljima. “Ne!” hedonizmu, materijalizmu, konsumizmu, upotrebi droga i drugih opojnih sredstava, pohlepnoj žudnji za novcem i vlastohleplju. Ali znajte odvažno reći “Da!” životu, obitelji, čestitu radu za sve i pravedno vrednovanu, nesebičnom služenju, žrtvi koja ide za promaknućem dobra pojedinaca i društva. Recite “Da!” Kristu koji je put, istina i život (usp. Iv 14, 6). Krist neće nikada iznevjeriti. On je pravi drug i prijatelj mladeži.
Uz pomoć i pod vodstvom svojih biskupa i drugih pastira Crkve znajte Evanđelje učiniti osnovnim mjerilom svojega života kako bi na taj način bili u stanju ostvariti svoje mladenačke naume: graditi budućnost dostojnu čovjeka. lako zahtjevan, ovo je jedini put koji vodi k pravoj sreći za kojom iz dubine svojega srca teži svako ljudsko biće.

4. Pred vama se nalazi veliki izazov materijalne i duhovne obnove vaših zemalja. Riječ je o postupku koji zahtijeva posebnu snagu i neslomljivo pouzdanje. To je uistinu smion pothvat. S Kristom će, međutim, sve biti moguće.
Krist vas poziva da budete novi navjestitelji Evanđelja, da budete apostoli trećega tisućljeća u društvu koje je napokon slobodno, sada poslije mrkle noći u kojoj su gospodarile ideologije što su uzalud nastojeći izgraditi svijet bez Boga izgradile tamnicu za čovjeka, Budite svjedoci istine Isusa Krista koji oslobađa i koji svima dariva nadu. Propovijedajte evanđeosku istinu koja otkriva potpuni smisao ljudskoga postojanja.
Osim duhovnih ruševina iz minuloga doba valja ukloniti i materi jalne ruševine uzrokovane strašnom tragedijom rata koja se mjesecima događala u vašim krajevima i koja je, između ostaloga, pet godina priječila ostvarenje ovoga vašeg susreta što se napokon danas mogao ostvariti zahvaljujući upornosti vaših biskupa. Valja ukloniti te ruševine i tako omogućiti da na zemlji natopljenoj krvlju velikoga mnoštva nevinih ponovno procvjeta život.

5. Riječi mojega ohrabrenja na poseban su način upravljene tebi, mladeži Nadbiskupije vrhbosanske ili sarajevske, tebi, mladeži Biskupije banjolučke, tebi, mladeži Biskupije mostarsko-duvanjske, i tebi, mladeži Biskupije trebinjsko-mrkanske u Bosni i Hercegovini. Bliz sam svim prognanicima i izbjeglicama koji traže i imaju pravo na povratak u svoje domove da bi mogli nastaviti život koji je prekinuo užasni sukob i da bi svoje gradove i sela izgrađivali zajedno s ostalim stanovnicima, u uzajamnom poštivanju i u djelotvornoj suradnji.
Predraga hrvatska katolička mladeži, vjera vas potiče da svojoj Domovini vratite njezino pravo lice, ljudsko i kršćansko. Na vama je izgrađivati mir i svom se snagom zalagati da bi u tom dijelu Europe u kojemu živite ponovno zavladalo ozračje djelotvorne sloge utemeljene na vrijednostima na kojima počiva međunarodni suživot. Bog, Otac naroda, Otac svih naroda, poziva vas na praštanje i pomirbu da bi iznova krenuli putem izgradnje nove civilizacije, civilizacije ljubavi.
U Zagrebu sam, za vrijeme svojega nezaboravnog pohoda u rujnu 1994. imao prigodu da vam uputim poziv koji i danas ponavljam: “Vi, mladi, pozvani ste u prve redove u izgradnji mira. Da se postigne mir, postoji samo jedan put: slušati Isusa Krista, dopustiti da vas prožme njegova milost” (Anđeosko pozdravljenje na hipodromu u Zagrebu, 11. rujna 1994.). Potrebna je odvažnost praštanja: tražiti i ponuditi oproštenje kako bi se srce oslobodilo osjećaja mržnje i želje za osvetom.

6. Draga mladeži, Crkvi je na pragu trećega tisućljeća osobito potrebno vaše svjedočenje, vaša vjera i vaša nada. Ovo je providonosno vrijeme milosti za vas mlade hrvatske naraštaje, ovo je dan što ga je za vas učinio Gospodin (usp. Ps 118 ć117Š, 24): ovo je trenutak u koji Evanđelje trebate staviti, u središte ne samo vašega života, nego i vašega društva kako bi širilo svoje svjetlo u sadašnjosti i budućnosti vaše Domovine.
Molim Gospodina da ovaj vaš susret, poput plodna sjemena, uzraste u veliko stablo (usp. Mk 4, 31 ). Ponavljam vam danas poruku Drugoga vatikanskog sabora: “Vi ste oni koji ćete iz ruku svojih očeva preuzeti zublju i živjeti u svijetu u doba ogromnih povijesnih promjena… Crkva na vas gleda s pouzdanjem, i ljubavlju” (Poruke čovječanstvu: AAS 58 ć1966Š, 17-18).
Draga mladeži, vraćajući se svojim kućama u srcu ponesite odgovor apostola Petra koji ste odlučili prihvatiti kao vlastiti odgovor: “Gospodine, jedino ti imaš riječi života vječnoga!” Ponesite taj odgovor svojim obiteljima i svojim vršnjacima, ponesite ga u škole i na ulice svojih gradova i sela. Budućnost Crkve koja živi u tim dragim krajevima ovisi također i o vašemu svjedočenju.
Neka vas na tome putu vjere vodi Marija, Majka Otkupiteljeva, Majka nade.
Njoj, nebeskoj Majci Mariji, Bogorodici, koja je toliko čašćena u brojnim velikim i malim svetištima diljem vaših krajeva, povjeravam sve vas mlade Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Neka ona upravi vaše korake prema Kristu, “svjetlu istinskom koje prosvjetljuje svakoga čovjeka” (Iv 1, 9) te s njim uzmognete ući u treće kršćansko tisućljeće. Zazivajući obilje Božje milosti, ljubavi i mira na svakoga pojedinog od vas i na vaše obitelji, od srca vam udjeljujem apostolski blagoslov.

U Vatikanu, na svetkovinu Presvetoga Trojstva, u nedjelju 2. lipnja ljeta Gospodnjega 1996.

Ivan Pavao II.