Vatikan, (IKA) – “Objediniti posvećenje i svjetovnost” – o tome je pisao papa Franjo u poruci nedavno zaključenom općem skupu Svjetske konferencije svjetovnih instituta. U tekstu koji je potpisao kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, svaka se svjetovna ustanova posvećenoga života poziva na “obnovljenu sintezu” laičkog i posvećenog vidika života. U poruci se, među ostalim, kako izvještava Radio Vatikan, podsjeća na riječi bl. Pavla VI. upućene članovima svjetovnih instituta: “Vi ste otajstveno slijevanje dvije snažne struje kršćanskoga života” – one laičke i one posvećene Bogu po evanđeoskim savjetima.” Stoga svjetovnost i posvećenost treba živjeti zajedno, “nikada ih razdvajajući”, ne živeći ih “na formalističan način” bez plodova. Također bi za njih bilo pogrešno “podrediti jedan čimbenik drugome”. Vi niste prvo laici, a onda posvećene osobe, kao što niste prvo posvećene osobe, a onda laici, nego ste oboje istodobno, napisao je papa Franjo. Istaknuo je nadalje potrebu formacije koja pojašnjava da je zajednički život od temeljne važnosti. Zbog svjetovnosti članovi instituta prihvaćaju s jedne strane “složenost, razlomljenost i nesigurnost našega vremena”, a s druge strane su kreativni u “osmišljavanju novih rješenja, iznalaženju originalnih odgovora koji su prikladniji za nove situacije”. Sve to valja činiti živeći “duhovnost koja može spojiti kriterije koji dolaze ‘odozgor’, od Božje milosti te kriterije koji dolaze ‘odozdo’, iz ljudske povijesti. Sveti Otac potaknuo je svjetovne institute na intenzivan molitveni život, da budu “upaljena ognjišta” za ljude koji traže svjetlo, kao i svjedoci bratstva i prijateljstva. Najveći izazov, uključujući za svjetovne institute, je biti škola svetosti s evanđeoskim savjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti, kako bi se svjedočilo da se može biti slobodan i ponizan te živjeti služeći drugima, rekao je papa Franjo. Čovječanstvo pred kojim se članovi svjetovnih instituta nalaze uključuje osobe koje su izgubile vjeru ili žive kao da Bog ne postoji, mlade bez vrjednota i ideala, ranjene obitelji, nezaposlene, osamljene starije osobe i selioce. Susrete s njima nazvao je “prigodama da im pruže ohrabrenje, daruju nadu, donesu utjehu”. Neka vam uzor uvijek bude Marija, koja je “vodila normalan život, sličan tolikim drugima, te tako surađivala u Božjem naumu”, ističe se na kraju poruke.