Fatima, (IKA) – Glavna briga svakoga kršćanina, naročito posvećene osobe i službenika oltara, mora biti vjernost, odanost vlastitome zvanju, kao učenika koji želi slijediti Gospodina. U vremenu je vjernost ime ljubavi; dosljedne, istinske i duboke ljubavi prema Kristu Svećeniku, istaknuo je Benedikt XVI. u homiliji na Večernjoj molitvi sa svećenicima, redovnicima i zauzetim laicima, koju je 12. svibnja predvodio u crkvi Presvetoga Trojstva u Fatimi. Papa je ustvrdio kako je kao nikad danas potrebno temeljito svjedočenje evanđelja: bilo bi besmisleno zadovoljiti se osrednjim životom, življenim u znaku minimalističke etike i površne religioznosti, istaknuo je Sveti Otac.
Brojna naša braća žive kao da ništa nema nakon smrti, ne brinu se za svoje vječno spasenje. Ljudi su pozvani upoznati i ljubiti Boga, a Crkva je poslana da im pomogne u tome pozivu. Dobro znamo da je Bog gospodar svojih darova, a da je obraćenje ljudi milost. Mi smo odgovorni za naviještanje vjere, sveukupne vjere i njezinih zahtjeva. Dragi prijatelji, nasljedujmo arškoga župnika koji se ovako molio dobrome Bogu: “Udijeli mi obraćenje moje župe, a ja prihvaćam u preostalom svome životu podnositi sve što želiš”. A činio je sve da istrgne osobe iz njihove mlakosti kako bi ih priveo ljubavi, ustvrdio je Benedikt XVI.
Papa je pozvao svećenike da budu svjesni “nečuvene milosti” svećeništva. Vjernost vlastitome pozivu zahtijeva hrabrost i pouzdanje, ali Gospodin želi da znate ujediniti svoje snage; budite brižljivi jedni prema drugima, bratski se podupirući. Trenuci zajedničke molitve i učenja, dijeljenje životnih potreba i svećeničkoga rada potrebni su u vašem životu, istaknuo je Papa, dodajući: “Posebnu pozornost posvetite situacijama izvjesnoga slabljenja svećeničkih ideala ili posvećivanju aktivnostima koje nisu sasvim u skladu sa službom službenika Isusa Krista”. Morate u tome trenutku, s bratskom toplinom, odlučno nastupiti kao brat koji svome bratu pomaže da se održi na nogama, zaključio je Benedikt XVI.

Čim je to poslijepodne stigao u Fatimu, Sveti Otac pomolio se u kapeli Ukazanja, pred Gospinim kipom postavljenim na mjestu gdje se Blažena Djevica ukazala pastirima. Podsjetio je na Ivana Pavla II. koji je išao u Fatimu zahvaliti “onoj nevidljivoj ruci” koja ga izbavila od smrti u atentatu od 13. svibnja 1981. godine, poklanjajući Gospi metak koji ga je teško ranio a koji je ugrađen u krunu Marijina kipa. Benedikt XVI. na kraju je Gospi darovao zlatnu ružu, kao znak Papine zahvalnosti za divna djela koja je Svevišnji po Mariji učinio u srcima brojnih hodočasnika koji dolaze u Fatimu. Nakon Večernje Papa je molio krunicu pred kapelom Marijina ukazanja i okupljene hodočasnike potaknuo: “Ne bojte se govoriti o Bogu i bez stida očitovati znakove vjere, činiti da u očima vaših suvremenika zasja Kristovo svjetlo”. U naše vrijeme kada je vjera u opasnosti da se ugasi poput zapuštenoga plamena, glavni je prioritet u ovome svijetu učiniti Boga nazočnim a ljudima otvoriti pristup Bogu. Ne bilo kojem bogu, nego onome Bogu koji je govorio na Sinaju; Bogu čije lice prepoznajemo u ljubavi sve do kraja, u raspetom i uskrslom Isusu Kristu, poručio je Papa u tijeku molitvenoga bdjenja.

.