Vatikan, 14. 12. 2000. (IKA) – Za dijalog između različitih uljudbi i baština neophodna je spremnost za opraštanje i pomirenje istaknuo je u svojoj poruci za Svjetski dan mira 1. siječnja 2001. papa Ivan Pavao II., predstavljenoj 14. prosinca u Tiskovnom uredu Svete Stolice. Nadovezujući se na to što su Ujedinjeni narodi 2001. proglasili međunarodnom godinom dijaloga među kulturama, Sveti Otac zaključuje kako je taj dijalog često opterećen hipotekom tragične ostavštine ratova, sukoba, nasilja i mržnje. Te se prepreke mogu prijeći samo opraštanjem i pomirenjem, putom koji u ime trijeznog realizma mnogi smatraju utopističkim i naivnim. No, iz kršćanskog poimanja to je jedini put kojim se dosiže mir, poručuje Papa.
Dijalog među različitim kulturama počiva na spoznaji da postoje vrijednosti koje su zajedničke svim uljudbama, kao što su solidarnost, mir, zaštita života i odgoj za uvažavanje drugoga. Religije mogu i moraju pridonijeti razvijanju konstruktivnog dijaloga, ističe Papa, a međusobno otvaranje pripadnika različitih religija olakšat će nastojanja za mir i zajedničko dobro čovječanstva.
Ivan Pavao II. odbacio je kako modele ujednačenja kultura tako i one koji svoju kulturu izdižu nad ostalima. Iznosi filozofske i antropološke crte različitih uljudbi, te tumači ljubav prema domovini, pozitivnu vrijednost koja je opasna kad osjećaj pripadnosti postaje samouzvisivanje te isključuje sve koji su drukčiji, poprimajući nacionalističke, rasističke i ksenofobne oblike. Osobito se kritički osvrnuo na rastući utjecaj zapadnih kulturalnih uzora karakteriziranih sekulariziranim shvaćanjem života i radikalnim individualizmom. One fasciniraju i privlače svojim znanstvenim i tehničkim značenjem, ali sve je uočljivije da proizvode rastuće osiromašenje u humanističkom, duhovnom i moralnom pogledu. Papa upozorava i na ogromni utjecaj današnjih komunikacijskih tehnika koje stvaraju društva po novim uljudbenim uzorima i mijenjaju sliku svijeta, a pridržane su samo određenom broju zemalja koje imaju monopol nad kulturalnom industrijom.
Papa se iscrpno osvrnuo i na složenu problematiku i kulturalnu integraciju selilaca i manjina. Vrhovno je pravilo koje vlasti neke zemlje moraju poštivati pri odnošenju prema useljeničkim valovima i koje je nadređeno procjeni zajedničkog dobra da se prema useljeniku odnosi s poštovanjem, dolično dostojanstvu svakog čovjeka. Uljudbene zahtjeve imigranata treba poštivati i priznavati u onoj mjeri u kojoj se ne sukobljavaju s vrednotama zemlje u koju dolaze i temeljnim ljudskim pravima. No, pritom se kulturalna ravnoteža ne smije narušavati na štetu one kulture koja je tradicionalna na određenom području. Treba biti obziran i na mijenu kultura, upozorava Papa. Kulturalni lik određenog područja ne može održati zakonima, ako je ta uljudba već izgubila snagu vitalnog izražavanja nekog naroda i zemlje. Istinski živa uljudba nema se razloga bojati da će biti potčinjena, no “ni jedan je zakon neće održati na životu ako je umrla u srcima”. Iz perspektive dijaloga među kulturama nikoga se ne može spriječiti da drugom nudi vrednote u koje vjeruje, zaključuje Ivan Pavao II. (h12226sd/rv)