Vatikan, (IKA) – Pomoć siromašnima evanđeoski je imperativ upućen svim kršćanima koji bližnjega u potrebi nikada ne bi trebali ostaviti. Ivan Pavao II. još je jednom istaknuo tu veliku zadaću prigodom desete obljetnice jedne od najvažnijih katoličkih ustanova na području solidarnosti, zaklade “Populorum progressio”, koju je upravo on ustanovio kako bi djelotvorno koordinirala, posebno u najsiromašnijim zajednicama svijeta, humanitarni rad Crkve. Papine misli se odnose u prvom redu na sastanke zaklade, koji se ove godine održavaju u bolivijskom gradu Sucre uz proslavu desete obljetnice njezina djelovanja.

Podsjećajući na glavni cilj te ustanove, pokazati konkretnim djelovanjima Božju ljubav prema čovječanstvu, a poglavito prema siromasima, Ivan Pavao II. to iznosi u podacima: primjerice 1.600 pothvata pomoći najsiromašnijim zajednicama na selima s gotovo 13 milijuna dolara. Ipak, usprkos, tolikoj dobroj volji, društvene prilike u Južnoj Americi i dalje su teške, često otežane političkom korupcijom i ogromnim vanjskim dugom. Za Crkvu kao i za pojedine vjernike, riječ je o poticaju da se još više pojača pomoć najslabijima, ali i poziv da se nikada ne zaboravi temeljni uvjet evangelizatora: između propovijedanja evanđelja i promicanja ljudskosti prema Papi postoji tijesna povezanost, jer činiti dobro pospješuje prihvaćanje Radosne vijesti i navjestitelje čini vjerodostojnijim. U toj perspektivi, pismo pape Wojtyle puno je zahvalnosti za postignuti cilj te Zaklade, godina utrošenih u promicanje među dobročiniteljima i kršćanskim zajednicama općeg povjerenja u Božju pomoć i nadu u bolju budućnost.