Vatikan, (IKA) – U Kristu je nada pravoga i potpunoga zdravlja, a spasenje koje On donosi pravi je odgovor na posljednja ljudska pitanja. Nema proturječja između zemaljskoga i vječnoga zdravlja, od trenutka kada je Gospodin umro za cjelovito zdravlje čovjeka i svih ljudi. To je razmišljanje pape Ivana Pavla II. u poruci za Svjetski dan bolesnika 11. veljače 2005. u Svetištu Marije Kraljice Apostola u Yaoundeu, u Kamerunu. Ljudsko biće ne teži samo tjelesnome ili duhovnome zdravlju, nego “zdravlju” izraženome u potpunome skladu s Bogom, sa samim sobom i s čovječanstvom. Taj se cilj postiže samo putem otajstva Kristove muke, smrti i uskrsnuća. Papa se, nadalje, u poruci, koja je 29. rujna predstavljena u Vatikanu, usredotočuje na Afriku, kontinent bogat neizmjernim ljudskim, kulturnim i religijskim bogatstvima, ali pogođen i neizrecivim patnjama. Afrika je kontinent u kojemu su bezbrojna ljudska bića – muškarci i žene, djeca i mladi – položeni “na rub ulice”, bolesni, ranjeni, nemoćni, isključeni iz društva i napušteni. Njima su najžurnije potrebni Samaritanci koji će im pružiti pomoć, upozorava Sveti Otac. Svjetski dan bolesnika treba biti prigoda za otkrivanje dubokoga značenja pojma zdravlja, shvaćenoga kao skladno stanje u kojemu se nalazi ljudsko biće sa samim sobom i sa svijetom koji ga okružuje. Papa primjećuje da je u Africi taj sklad danas jako narušen. Brojne bolesti haraju tim kontinentom, a među njima posebice AIDS, a sukobi i ratovi, koji muče nemali broj afričkih krajeva, otežavaju inicijative usmjerene na prevenciju i liječenje tih bolesti. Pozivajući sve, državnike i građanske vlasti, da ne štede energiju kako bi zaustavili bol i smrt vezane uz virus HIV-a, Sveti Otac je podsjetio da treba ojačati prevenciju putem odgoja za svetu vrednotu života, kao i pouku o ispravnom seksualnom životu, kako bi se odgovorno vodila borba protiv te bolesti. Godišnje obilježavanje Svjetskoga dana bolesnika svima daje mogućnost za bolje shvaćanje važnosti dušobrižništva zdravlja. Upravo se u trenutku bolesti jače osjeća potreba za pravim odgovorima na pitanja vezana uz ljudski život, poput smisla boli, patnje i same smrti, koju se ne smatra samo zagonetkom s kojom se teško mjeriti, već i otajstvom u kojemu Krist sebi pripaja naše postojanje, otvarajući ga novome i konačnome rođenju na život koji nikada neće završiti, zaključuje Papa.