Časna braćo biskupi,
draga braćo i sestre svega svijeta!

“Molite Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu” (Mt 9, 38). Tim Gospodinovim riječima obraćam se cijeloj Crkvi koja će 7. svibnja, na 4. vazmenu nedjelju slaviti Svjetski dan molitve za zvanja na temu: “Upotpunjavanje pastorala mladih s pastoralom zvanja”.

1. Prošlo je deset godina otkako su Ujedinjeni narodi godinu 1985. bili proglasili Međunarodnom godinom mladih. Tom prigodom uputio sam i ja pismo mladićima i djevojkama cijelog svijeta, kako bih s njima ustanovio radosni godišnji susret Svjetskog dana mladih. Sada, nakon deset godina, želim zahvaliti Gospodinu za nadu koju je ta inicijativa proširila i učinila da raste u srcu mladeži, te povodom skoroga Svjetskog dana molitve za zvanja, sve vas pozivam na razmišljanje o tijesnoj povezanosti pastorala mladih s pastoralom zvanja.
Tražeći u raznim prilikama od mladeži cijeloga svijeta da razmišlja o Kristovom susretu s mladićem (usp. Mk 10, 17-22; Mt 19, 16-22; Lk 18, 18-23), već sam istaknuo da mladost postiže pravo bogatstvo tek kada je življena kao vrijeme razmišljanja o zvanju.
Mladićevo pitanje: “što mi je činiti da bih imao život vječni?” otkriva bitnu sastavnicu mladosti. Mladi čovjek želi zapravo reći: “što mi je činiti da bi moj život imao smisla? Koji je Božji naum s mojim životom? Koja je njegova volja?
Razgovor koji se razvio iz mladićeva pitanja pruža Isusu mogućnost otkrivanja one posebne snage ljubavi kojom Bog ljubi onoga ili onu koji su sposobni upitati se o vlastitoj budućnosti u perspektivi svoga životnog poziva: “Na to ga Isus pogleda i zavoli…” Onaj tko živi ozbiljan nemir traganja za svojim životnim pozivom, nalazi u Kristovu srcu pozornost punu nježnosti. Malo potom Isus mladiću otkriva pravi odgovor koji Bog daje onima koji svoju mladost žive u duhovnom traganju za zvanjem. Taj je odgovor: “Slijedi me”.
U nasljedovanju Isusa mladež otkriva cijelo bogatstvo svojih mogućnosti i doseže puninu svoga značenja.
U nasljedovanju Isusa mladež pronalazi smisao života koji se živi kao sebedarje i doživljava ljepotu i istinu rasta u ljubavi.
U nasljedovanju Isusa mladi se osjećaju pozvanima u zajedništvo s njime kao živi udovi istoga tijela koje je Crkva.
U nasljedovanju Isusa bit će im moguće razumjeti osobni poziv na ljubav: u braku, u zavjetovanom životu, svećeničkom služenju, u misijama “ad gentes”.

2. No, taj razgovor bogatog mladića s Isusom pokazuje kako Isusova pažnja i nježnost ipak mogu ostati bez odgovora. Žalost je posljedica izbora života koji udaljuje od njega. što danas priječi mlade da žive istinitost svoga mladenaštva u velikodušnom darivanju Kristu? Koliko je još onih koji ne znaju kome postaviti pitanje koje je Isusu postavio “bogati mladić”? Koliko je mladih u opasnosti ličiti se istinskoga rasta!
Ipak – u srcu svakoga novog naraštaja uvijek ostaje snažna želja davati smisao vlastitom postojanju. Mladi na svom životnom putu traže nekoga koji zna razgovarati s njima o problemima koji ih tište, nekoga tko bi im predlagao rješenja, otkrivao prave vrijednosti i nudio perspektive za koje se vrijedi truditi.
To što mladog čovjeka danas zanima, to je Crkva koja zna odgovore na očekivanja mladih. Isus želi stupiti u razgovor s njima i predlaže, po svom tijelu koje je Crkva, mogućnost izbora koji određuje njihov život. Poput Isusa s učenicima u Emausu, Crkva se danas mora pridružiti mladima na njihovom putu, često zadovoljiti njihovu zbunjenost, otpore i protuslovlja, da bi im navještala uvijek čudesnu novost Krista uskrsloga.
Ono, dakle, što je potrebno, to je Crkva za mlade koja zna govoriti njihovu srcu i stalno ga raspirivati, oduševljavati radošću Evanđelja i snagom Euharistije; Crkva koja zna prihvaćati i biti pozivom onome koji traži cilj koji bi obuzeo cijelo njegovo biće; Crkva koja ne oklijeva mnogo tražiti nakon što je mnogo pružila; koja se ne boji od mladih tražiti napor plemenite i istinske avanture evanđeoskog nasljedovanja.

3. To zauzimanje Crkve za mlade, s dužnom pedagoškom i metodološkom pozornošću, ne može ni na koji način zaobići potrebu smatrati bitnom dužnošću predlaganje i praćenje različitih zvanja. Još manje može zanemariti trajnu i specifičnu pozornost zvanjima za zaređene službenike i za posebno zavjetovani život, koji po svojoj naravi zahtijeva osobitu brigu. Pastoralni program za mlade ne može drugo nego postaviti kao konačni cilj sazrijevanje osobnoga, dubokog i odlučnog dijaloga mladića ili djevojke s Gospodinom. Zauzetost za zvanja je, dakle, sastavni dio pastorala mladeži, tako da možemo općenito ustvrditi: posebni pastoral zvanja pronalazi svoj životni prostor u pastoralu mladeži; i pastoral mladeži postaje cjelovit i djelotvoran kad se otvara u smjeru zvanja.
Mladenaštvom se uistinu izražava prirodno raspoloženje za otkrivanje novog, istinskog, lijepog i dobrog; to je dob kad se ostvaruju prva iskustva koja obilježavaju stupnjeve unutrašnjeg rasta u produbljivanju vjere. Kršćanska zajednica ima mnogo toga reći i darovati mladima koji žive tu novost, jer upravo navještaj zvanja može dati odgovor na pitanja, na očekivanja, na nemire dječaka, djevojčica i mladeži. Kršćanska zajednica čuva i naviješta taj odgovor, jer nju je Gospodin poslao otkrivati mladima posljednji smisao postojanja, usmjerujući ih tako prema otkrivanju njihova vlastitoga poziva u življenju svakodnevice. Cijeli se život, uistinu, otkriva kao poziv na poznavanje i nasljedovanje, jer postojanje bez poziva, nikada ne može biti vjerodostojno.
Kršćanska je zajednica pozvana omogućiti susret mladog čovjeka s Isusom, ona mora posredovati taj susret i odgajati za odgovor koji Isus očekuje. Ona je poslana otkrivati mladima njihov osobni poziv: da budu Crkva i da čine Crkvu. Kršćanska je zajednica, dakle, prirodni okoliš u kome mladi ljudi mogu dovršiti svoj odgoj, otkrivajući velika bogatstva svoga mladenaštva i odgovarajući pozivu što ga je živi Bog za svakoga predvidio od postanka svijeta.

4. Događanje pastorala mladih – mišljeno i ostvarivano u mjesnim Crkvama, u župnim zajednicama, u crkvenim skupinama, u ustanovama zavjetovanoga života – ne smije zanemariti taj cilj i njegove sadržaje.
Zadaća je odgojitelja, u izvršavanju njihove odgovorne uloge, pratiti sazrijevanje različitih poziva, s posebnom pozornošću za one koji se opredjeljuju za svećeništvo ili za zavjetovani život. Čak ako odgojiteljsko djelovanje ne postiže izravan odgovor, on ga ipak može olakšavati, ponekad ga upravo omogućiti. Plod je toga uvijek nova i izvorna duboko darovana stvarnost: plod koji je u svome ostvarivanju izložen svim nesigurnostima bez obzira koje uljedbe. Kad je o tome riječ treba izbjegavati napast nagle nestrpljivosti i tjeskobne brige što će od sjetve biti i kako će ona rasti.
Odgojitelj je pozvan, već prema različitim okolnostima, pokazati se marljivim u obilnoj i razboritoj sjetvi, da bi tako ispunio svoju zadaću ne vršeći prisilu glede brzine rasta. Najveća će mu želja biti stvoriti odgojni program sposoban otkriti mladome Božje srce, tako da ispunjavajući njegovu volju može doseći do uvida u golemu radost dara koji je život i života koji je dar.
Ojačan sigurnošću da nebeski Otac nastavlja pozivati mnogobrojne mlade kako bi oni izbliže slijedili Krista, Njegova Sina u posvećenoj službi, u zavjetovanju evanđeoskih savjeta, u misionarskom životu, povjeravam svima koji su odgovorni i svima koji djeluju u dušobrižništvu za mlade i za zvanja čudesnu i zahtjevnu zadaću poticanja zvanja. Potrebno je učiniti da se “proširi i ukorijeni uvjerenje da svi članovi Crkve, bez ikoje iznimke, imaju milost i odgovornost skrbi za zvanja” (Pastores dabo vobis, 41).

5. Uvjeren sam da će u ovom Svjetskom danu molitve za zvanja prvo mjesto imati molitva. Neka cijela Crkva moli s pouzdanjem i nadom, sa sigurnošću da su zvanja dar koji treba izmoliti i zavrijediti svetošću života.
Mariji, koja je u svojoj mladost doživjela izvanredni poziv da se sva posveti Bogu i čovjeku u divnom otajstvu utjelovljenja Božje Riječi, povjeravam sve mlade svijeta i sve koji ih prate i vode putem prema savršenstvu.
Neka Otkupiteljeva Majka posreduje da u Crkvi život urodi novim životom i da svi udovi Kristova tijela uzmognu otkrivati svijetu da nema istinske čovječnosti bez zauzimanja za življenje po Božjoj volji.

Molimo

O, Djevice nazaretska,
ono “da” izrečeno u tvojoj mladosti,
označilo je tvoje biće
i postalo velikim
kao i sam tvoj život.

O, Majko Isusova,
u tvom slobodnom i radosnom “da”
i u tvojoj djelatnoj vjeri
mnogi su naraštaji i mnogi odgojitelji
pronašli nadahnuće i snagu
za prihvaćanje Riječi Božje
i vršenje njegove volje.

O, učiteljice življenja,
nauči mlade
izgovarati ono “da”
koje življenju daje smisao
i otkriva “Ime” Božje
skriveno u srcu svake osobe.

O, Kraljice apostola,
daj nam mudrih odgojitelja,
da znaju mlade ljubiti
i pomagati im rasti,
vodeći ih prema Istini
koja oslobađa i usrećuje.
Amen.

S tim željama od srca podjeljujem apostolski blagoslov vama, časna braćo biskupi, svećenicima, đakonima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima laicima, osobito mladićima i djevojkama koji poučljiva srca osluškuju glas Božji spremni prihvatiti ga u plemenitom i vjernom predanju.

Iz Vatikana, 18. listopada 1994. sedamnaeste godine moga papinskog služenja.

Ivan Pavao II.