Vatikan, (IKA) – U povodu 48. socijalnoga tjedna talijanskih katolika, koji se ove godine održava u Cagliariju od 26. do 29. listopada o temi „Rad koji želimo: besplatan, kreativan, sudionički i solidaran”, papa Franjo je sudionicima uputio video-poruku koja je emitirana na početku radnog dijela skupa. Primljene talente možemo tumačiti kao darove i vještine koje trebamo uložiti u svijet rada, na izgradnju zajednica; zajednica koje podupiru one koji više ne mogu raditi, istaknuo je Papa, primijetivši kako nisu svi poslovi „dostojanstveni”. Postoje poslovi koji ponižavaju ljudsko dostojanstvo; oni koji proizvodnjom oružja snabdijevaju ratove; koji trgovinom prostitucije srozavaju vrijednost tijela; koji iskorištavaju maloljetnike. Dostojanstvo radnika vrijeđa također i „rad na crno”, nezakonito zapošljavanje, poslovi koji diskriminiraju žene i ne uključuju osobe s invaliditetom.
I neizvjestan posao je otvorena rana za mnoge radnike koji žive u strahu od gubitka posla. Mnogo sam puta čuo žalopojke: tjeskoba zbog gubitka posla; tjeskoba osobe koja posao ima od rujna do lipnja, a ne zna hoće li ga još imati u rujnu. Potpuna neizvjesnost. To je nemoralno. To ubija: ubija dostojanstvo, ubija zdravlje, ubija obitelj i ubija društvo. Rad „na crno” i neizvjesnost posla, ubijaju. Svoje misli upravljam također nezaposlenima, koji posao traže, a ne nalaze; obeshrabrenima koji više nemaju snage tražiti ga, kao i privremeno zaposlenima, koji rade samo nekoliko sati mjesečno, bez mogućnosti da prijeđu prag siromaštva. Njima kažem: ne gubite svoje pouzdanje… Crkva se zalaže za gospodarstvo u službi osoba, koje smanjuje nejednakosti a kao cilj ima posao za sve, rekao je Papa.
Globalna gospodarska kriza započela je kao financijska kriza, a potom se pretvorila u gospodarsku krizu i krizu rada. Kriza rada je ujedno i ekološka i društvena kriza (usp. Enc. Laudato si’, 13). Gospodarski sustav ima za cilj potrošnju, ne vodeći brigu o dostojanstvu rada i o zaštiti okoliša. Ipak, primijetio je Papa, među mnogim teškoćama, ne manjkaju ni znakovi nade. Mnoge dobre prakse su poput šume koja raste tiho i bez buke, a uče nas dvjema vrlinama: služenju osobama u potrebi; i oblikovanju zajednice u kojoj zajedništvo prevladava nad suparništvom. Natjecanje: ovdje je bolest meritokracije (društvo koje vrjednuje prema zaslugama)… Lijepo je vidjeti da društvena inovacija proizlazi iz susreta i odnosa, te da nisu sva dobra ‘roba’: na primjer, povjerenje, poštovanje, prijateljstvo i „ljubav.
Ništa se ne smije protiviti dobru osobe i brizi za zajednički dom, često zanemarivan modelom razvoja koji je stvorio ozbiljan ekološki dug. Tehnološke inovacije moraju se voditi savješću i načelima supsidijarnosti i solidarnosti. Robot mora ostati sredstvo, a ne postati idol gospodarstva koje je u rukama moćnih; morat će služiti osobi i njezinim ljudskim potrebama. Razlika između prvih i posljednjih radnika ne šteti naknadi koja je svima potrebna za život. A to je „načelo dobrote”, koje je čak i danas sposobno postići da nikome ništa ne manjka i da oplodi radne procese, život poduzeća i radničke zajednice. Zadatak poduzetnika je da povjeri talente svojim suradnicima, koji su sa svoje strane pozvani da ne zakopaju ono što su primili, nego da učine da ono raste, na službu (i korist) drugih. U svijetu rada, zajedništvo mora pobijediti suparništvo, poručio je Papa.