Vatikan, (IKA) – „Postojanost svakoga od nas ovisi o postojanosti drugih. Život nije vrijeme prolaza, već vrijeme susreta”, istaknuo je papa Franjo u video-poruci koju je 26. travnja uputio sudionicima međunarodnog susreta koji se održava u kanadskom gradu Vancouveru pod geslom „Budućnost si ti” (The future you). Susrećući ili slušajući bolesnike, migrante koji se suočavaju sa strašnim teškoćama tražeći bolju budućnost, zatvorenicima koji u svojim srcima nose pakao, osobama, posebno mladima bez posla, nameće mi se pitanje: „Zašto oni a ne ja”, upitao se papa Bergoglio i podsjetio kako i on potječe iz iseljeničke obitelji, koja se doselila u Argentinu i iskusila što znači biti bez ičega. I ja sam mogao biti jedan od odbačenih i zbog toga me uvijek zaokuplja to pitanje: „Zašto oni, a ne ja?” Podsjećajući kako svi ovise jedni o drugima i kako nijedan od nas nije neki osamljeni otok, Papa je istaknuo kako se budućnost može graditi samo zajedničkim snagama. Nitko ne smije biti isključen. Primijetio je kako mnogi suvremenici zbog različitih razloga ne vjeruju da je moguća sretnija budućnost. Ti su razlozi opravdani i treba ih shvatiti ozbiljno, ali nisu nesavladivi, ako se ne zatvorimo u sebe same. I jedan jedini čovjek može podati nadu čovječanstvu. Taj čovjek mogao bi biti i ti. Tebi se može pridružiti niz drugih ljudi i tako postajemo: mi. Kada počinje to „mi” onda dolazi do nade i revolucije, koja je započela s tobom. Mnogi pokušavaju istrijebiti riječ solidnost iz suvremenih rječnika, požalio se Papa u poruci i primijetio kako bi bilo lijepo kad bi se znanstvena i tehnološka iznašašća razvijala paralelno s većom ravnopravnošću i uključivanjem u društvo. Pritom je izrazio uvjerenje da bismo, dok otkrivamo nove daleke planete, otkrili i potrebe braće koja žive oko nas. Kako bi bilo lijepo kad se bratstvo ne bi svelo samo na socijalnu pomoć, već postalo temeljno stajalište političkih, ekonomskih, znanstvenih i međusobnih odnosa između pojedinaca, naroda i država, poručio je papa Franjo sudionicima međunarodnog skupa u Vancouveru, na kojem stručnjaci s raznih područja iznose svoje poglede na budućnost. On smatra da samo bratstvo i konkretna solidarnost može prevladati nad kulturom odbacivanja. To se ne odnosi samo na hranu i materijalna dobra, već u prvom redu na ljude, koje tehničko-gospodarski sustavi otpravljaju na periferiju društva, u čijem središtu često nije više čovjek već njegovi proizvodi. Papa upozorava kako nisu dosta dobre namjere i uobičajene formule, koje često služe samo da bi se smirilo savjesti. Treba shvatiti da drugi nisu samo statistički podaci i brojevi. „Drugi” ima lice. „Ti” ima uvijek konkretno lice. Radi se o bratu o kojem treba voditi računa. Papa se požalio kako mnogi smatraju da je dobro ne brinuti se toliko o drugima, prepuštajući ljudska bića, cijele narode vlastitoj sudbini. Za kršćane budućnost je nada, što ne znači biti naivni optimisti, koji šutke prelaze preko drame ljudskog zla. Nada je krepost srca koje se ne zatvara u tminu, ne zaustavlja se nad prošlošću, ne životari u sadašnjosti, već zna gledati na sutrašnjicu, poručio je Papa.