Papine riječi uz Anđelovo pozdravljenje u nedjelju, 7. prosinca 1997.

Predraga braćo i sestre!
1. Danas slavimo drugu nedjelju došašća, vrijeme povoljno da dopustimo Riječi Božjoj dublje prosvijetliti naša srca i naše pameti, da nas Duh Sveti pripremi dostojno prihvatiti Gospodina koji dolazi. U današnjem bogoslužju ističe se lik Ivana Krstitelja, proroka poslanog pripraviti put Mesiji. Njegov glas viče “u pustinji”, kamo se povukao i gdje mu – kako se izražava evanđelist Luka – “dođe riječ Božja” (3,2), učinivši ga glasnikom kraljevstva Božjeg. Kako da i mi ne prihvatimo njegov snažan poziv na obraćenje, na sabranost, na svladavanje, u doba – kakvo je ovo naše – koje je sve izloženije rastrešenosti, unutrašnjoj razdrobljenosti, štovanju privida. “Pustinja” doziva u pamet, na prvi pogled, osjećaje samoće, zbunjenosti i straha; ali “pustinja” je također providnosno mjesto susreta s Bogom.
2. Iz naraštaja u naraštaj odzvanja povik Ivana Kristitelja: “Pripravite put Gospodinu/ poravnite mu staze!/ Svaka dolina neka se ispuni,/ svaka gora i brežuljak neka se slegne!/ Što je krivudavo, neka se izravna;/ a hrapavi putovi neka se izglade” (Lk 3,4-5). Kako je žuran i suvremen taj poziv, kako na osobnoj tako i na društvenoj razini. Bog želi doći stanovati s ljudima svakog mjesta i svakog doba, te ih poziva surađivati s njim u spasiteljskom djelu. Ali kako? Današnje nam bogoslužje odgovara: “poravnavajući” nepravde; “ispunjavajući” praznine dobrotom, milosrđem, poštovanjem i razumijevanjem; čineći da se “slegne” oholost, zapreke, nasilja; “poravnavajući” sve ono što ljudima prijeći slobodan i dostojan život. Samo se tako priprema istinski slaviti Božić.
3. Uoči blagdana Bezgrešnog začeća, upravimo pogled na Mariju, poniznu službenicu Gospodnju, koja je sudjelovala u djelovanju Duha Svetoga. Isti Duh koji je raspalio vjerom, nadom i ljubavlju njezino bezgrešno srce, neka obnovi naše savjesti, da se pripravimo, poravnavši putove pravde i dobra, prihvatiti Emanuela, Boga s nama.