Vatikan, (IKA) – Papa Franjo obratio se 5. listopada sudionicima XIV. redovne opće Biskupske sinode koja se održava u Vatikanu od 4. do 25. listopada na temu Poziv i poslanje obitelji u Crkvi i suvremenom svijetu. Sinoda, rekao je Papa u svom obraćanju na prvoj općoj kongregaciji, je zajednički hod u duhu kolegijaliteta i sinodalnosti, prihvaćajući parresia, pastoralni i doktrinarni žar, mudrost, otvorenost i stavljajući uvijek pred svoje oči dobro Crkve, obitelji i suprema lex a to je salus animarum.
Papa je nadalje podsjetio da Sinoda nije neki skup ili “govornica”, nije parlament ili senat, gdje se ljudi dogovaraju. Sinoda je, naprotiv, izraz eklezijalnosti, to jest zajedničkog hoda Crkve koja tumači stvarnost očima vjere i Božjim srcem; tu se Crkva propitkuje o svojoj vjernosti pologu vjere, koji za nju nije muzej koji služi razgledavanju a niti samo čuvanju, već je živi izvor na kojem se Crkva napaja da utaži žeđ i prosvijetli polog života.
Sinoda se nužno odvija u krilu Crkve i unutar svetog Božjeg naroda čiji smo dio kao pastiri, odnosno služitelji, dodao je Papa.
Sinoda je nadalje zaštićeni prostor gdje Crkva ima iskustvo djelovanja Duha Svetoga. Na Sinodi Duh govori jezikom svih ljudi koji puštaju da ih vodi Bog koji uvijek iznenađuje, Bog koji otkriva malenima ono što sakriva od mudrih i umnim, Bog koji je stvorio zakon i subotu radi čovjeka a ne obratno, Bog koji ostavlja devedeset i devet ovaca da potraži jednu izgubljenu, Bog koji je uvijek već od naših logika i računica, istaknuo je Papa.
Sjetimo se međutim da Sinoda može biti prostor djelovanja Duha Svetoga jedino ako se mi sudionici zaodjenemo apostolskom hrabrošću, evanđeoskom poniznošću i pouzdanom molitvom, rekao je Papa u nastavku.
Apostolska hrabrost se ne da zastrašiti ni pred zavodljivostima svijeta, koje teže ugasiti u čovjekovu srcu svjetlo istine i zamijeniti ga malim i privremenim svjetlima, niti pred okamenjenostima nekih srca koja – usprkos dobrim nakanama – udaljavaju ljude od Boga.
Evanđeoska poniznost koja se zna osloboditi vlastitih uvjerenja i predrasuda kako bi se saslušalo braću biskupe i ispunilo se Bogom. Poniznost koja vodi do toga da ne upiremo prst u druge da bi ih osudili, već da im se pruži ruku kako bi ponovno ustali a da se pritom ne osjećamo superiornijima od njih.
Zaufana molitva je čin srca kada se otvara Bogu, kada se ušutkaju sva naša raspoloženja i sluša ljupki glas Boga koji govori u tišini. Ako ne slušamo Boga sve naše riječi će biti samo “riječi” koje ne site i ne koriste. Ako ne pustimo da nas Duh vodi sve naše odluke bit će samo “dekoracije” koje namjesto da uzdižu evanđelje, pokrivaju ga i skrivaju.
Sinoda, ponovio je Papa, nije parlament, gdje se za postizanje konsenzusa ili zajedničkog dogovora pribjegava pregovorima, nagodbama ili kompromisima, već je jedina metoda Sinode otvaranje Duhu Svetom, s apostolskom hrabrošću, evanđeoskom poniznošću i zaufanom molitvom; da nas on vodi, prosvjetljuje i stavlja pred oči ne naša osobna mišljenja, već vjeru u Boga, vjernost učiteljstvu, dobro Crkve i salus animarum. Započnimo naš hod, zazivajući pomoć Duha Svetoga i zagovor Svete obitelji: Isusa, Marije i Svetog Josipa, rekao je Papa na kraju svoga obraćanja.