Vatikan, 3. 5. 2001. (IKA) – Ove godine obilježava se 750 godina karmelskog škapulara. Tim je povodom Sveti Otac uputio apostolsko pismo generalima Karmelskog reda na Blagovijest ove godine.
Sveti Otac na početku apostolskog pisma ističe kako je s dubokom radošću saznao da Karmelski Red, u svoje dvije grane, drevnoj i obnovljenoj, nastoji izraziti vlastitu sinovsku ljubav prema svojoj Zaštitnici, posvećujući 2001. godinu Njoj, nazvanoj Karmelskim Cvijetom, Majkom i Voditeljicom na putu svetosti. “S obzirom na to, ne mogu ne podcrtati jednu sretnu podudarnost: slavlje ove marijanske godine za čitav Karmel dolazi, kako prenosi časna predaja istoga Reda, o 750. obljetnici izručenja Škapulara. Stoga je to slavlje koje za čitavu Karmelsku Obitelj predstavlja prekrasnu priliku za produbljenje ne samo njene marijanske duhovnosti, nego i da ju se živi uvijek više u svjetlu mjesta koje Djevica Majka Boga i ljudi zauzima u otajstvu Krista i Crkve, te da stoga slijedi Nju, koja je Zvijezda evangelizacije”, napominje Papa u svom pismu. Razna pokoljenja Karmela, ustvrdio je Ivan Pavao II, od početaka do danas, na svome putu prema svetome brdu, Isusu Kristu, našem Gospodinu, tražili su kako oblikovati vlastiti život po Marijinu primjeru. Za članove Karmelske Obitelji, ističe Papa, Marija, Djevica Majka Boga i ljudi, nije samo uzor za nasljedovanje, već i slatka prisutnost Majke i Sestre u koju se ima povjerenja. S pravom je poticala sv. Terezija od Isusa: Nasljedujte Mariju i mislite kakva mora biti veličina ove Gospe i kakva blagodat imati nju za Zaštitnicu. Kako se dalje napominje u apostolskom pismu, u znaku Škapulara vidno se opaža efikasna sinteza marijanske duhovnosti, koja hrani pobožnost vjernika čineći ih osjetljivima na ljubljenu prisutnost Djevice Majke u njihovu životu. Škapular je u biti redovničko odijelo, habit. Tko ga prima postaje pribrojen ili pridružen za jedan stupanj, manje ili više prisan, Redu Karmela, posvećenom služenju Gospi za dobro čitave Crkve. “Stoga su dvije istine koje evocira znak Škapulara: s jedne strane, neprestana zaštita Presvete Djevice, ne samo za vrijeme životnog puta, nego i u času prijelaza prema punini vječne slave; s druge strane, spoznaja da se pobožnost prema Njoj ne može ograničiti na molitve i izraze štovanja u njenu čast u nekim okolnostima, nego mora predstavljati ‘habit’, tj. stalno odredište vlastitog kršćanskog ponašanja, satkanog od molitve i nutarnjeg života, po učestalom primanju sakramenata te stvarno vršenje djela duhovnog i tjelesnog milosrđa. Na taj način Škapular postaje znak ‘saveza’ i uzajamnog zajedništva između Marije i vjernika: on u stvari znači na konkretan način Isusovo izručenje njegove Majke, koju je na križu predao Ivanu, i u njemu svima nama, te izručenje ljubljenog učenika i nas njoj, koja je postala našom duhovnom Majkom”, zaključio je Sveti Otac. (i05048hr/kj)