PAPINO TRAŽENJE OPROŠTENJA - KOPERNIKANSKI OBRAT
Vatikan (IKA )
U većem dijelu svjetskog tiska istaknuta je težina toga Papina preuzimanja odgovornosti u ime Crkve danas i jučer za nasilja i propuste kršćana u dvijetisućljetnoj povijesti njihova postojanja i djelovanja na svjetskoj sceni. Na veliko je razumijevanje taj Papin čin osobito naišao u židovskim krugovima, u čijoj su religijskoj tradiciji itekako prisutni "priznavanje grijeha" i "traženje oproštenja".
Vatikan, 15. 3. 2000. (IKA) – Proročka gesta. “Kopernikanski obrat”. Izazov. Znak poniznosti koji stupa na mjesto stoljetne samodostatne raskoši. Svijet javnih glasila svih usmjerenja posvetio je opširni prostor nedjeljnom pokorničkom bogoslužju u vatikanskoj bazilici u kojem je Papa svečano zatražio oproštenje grijeha Crkve iz prošlosti. U većem dijelu svjetskog tiska istaknuta je težina toga Papina preuzimanja odgovornosti u ime Crkve danas i jučer za nasilja i propuste kršćana u dvijetisućljetnoj povijesti njihova postojanja i djelovanja na svjetskoj sceni.
Na veliko je razumijevanje taj Papin čin osobito naišao u židovskim krugovima, u čijoj su religijskoj tradiciji itekako prisutni “priznavanje grijeha” i “traženje oproštenja”. No, ipak ne nedostaju ni rezerviranosti. Tako je veliki jeruzalemski rabin Rau izjavio kako je Papa tek općenito zatražio oproštenje za grijehe protiv naroda Saveza, a ne izričito za Holokaust, što je on očekivao. U ime izraelske Vlade oglasio se tajnik Vladina kabineta Isaac Herzog koji je taj događaj označio povijesnim, ističući njegovu odgojnu vrijednost i važnost uoči skorašnjeg Papina posjeta Svetoj zemlji.
Američki dnevnik “New York Times” pišući o tome događaju ističe: “Na početku svog pontifikata najhrabrije geste Ivana Pavla II. odnosile su se na političko područje, primjerice kada je Papa zauzeo stav protiv komunizma u SSSR-u, Istočnoj Europi, Južnoj Americi kao protiv kršenja ljudskih prava i gospodarske nepravde kapitalizma. No, ovo traženje oproštenja, učinjeno na završetku njegova pontifikata, još je smjelije na teološkom području. Njegovo nastojanje da očisti spomen Crkve za novo tisućljeće već je privukao kritike no sigurno će duboko označiti njegovo naslijeđe”, piše “New York Times”.
Inače sva američka javna glasila, od televizija do novina, činu Ivana Pavla II. posvetili su široki prostor. Prvu stranicu tome događaju primjerice posvetili su “Washington Post”, “Los Angeles Times” i “Wall Street Journal” dok je CNN uvrstio taj događaj među glavna događanja svojih vijesti. “Ta misa” piše Washington Post”, “smatra se jednim od najvažnijih činova u 21-godišnjem pontifikatu Ivana Pavla II.” Prema podacima objavljenim u javnim glasilima većina od 60 milijuna Amerikanaca složila se s Papinim činom.
Povijesno traženje oproštenja za grijehe prošlosti naišao je na veliki odjek i u Južnoj Americi, kontinentu gdje su pitanja dostojanstva života i poštivanja bližnjega vrlo aktualna. Govoreći u jednoj svojoj propovijedi o značenju Papina svjedočanstva meksički kardinal Norberto Rivera Carrera one koji ne žele priznati vlastite pogreške i za njih se pokajati nazvao je licemjerima i cinicima. Događaju su svoje stranice otvorili i veliki južnoamerički dnevnici poput čileanskog “El Mercuria” te meksičkog “Excelsiora”.
Na Starom kontinentu više no drugdje učinci “mea culpa” Ivana Pavla II. mjere se u izrazima napretka u ekumenskome i međuvjerskom dijalogu. “Povijesni, jedinstveni i hrabri čin”, time je riječima predsjednik Njemačke biskupske konferencije nadbiskup Karl Lehman u ime njemačkih katolika prihvatio Papinu inicijativu. “Sada”, rekao je predsjednik Središnjeg vijeća njemačkih katolika Hans Joachim Maier, “treba nastaviti put koji je započeo Papa”.
No, nije se oglasio samo katolički svijet. I druga velika kršćanska Crkva u toj zemlji, protestantska, pokazala je veliko zanimanje za riječi Ivana Pavla II. “To je gesta koju treba prihvatiti s velikim poštivanjem i zahvalnošću”, izjavio je poglavar Njemačke protestantske crkve koja broji 28 milijuna vjernika Manfred Kock. Luteranski biskup u Berlinu Wolfgang Huber pak ističe: “To je vrlo važan korak za cijelo kršćanstvo”.
8