Kolokvij o pastoralu mladih “Pastoral mladih na pragu trećeg tisućljeća” održan je 27. i 28. studenoga u Kući susreta “Tabor” u Samoboru. Na stručnom skupu, prvom te vrste, koji je priredio Odbor biskupijskih povjerenika za pastoral i Nacionalni katehetski ured Hrvatske biskupske konferencije, okupile su se tri skupine sudionika: oni koji promišljaju pastoral mladih, oni koji s mladima rade i predstavnici samih mladih, a u nazočnosti predsjednika Vijeća HBK za pastoral mladih šibenskog biskupa Ante Ivasa. Po završetku kolokvija priređivači su objavili priopćenje za javnost, koje su potpisali predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK mons. dr. Milan Šimunović i koordinator Odbora biskupijskih povjerenika za pastoral mladih mr. Anton Peranić. Priopćenje prenosimo u cijelosti:

“U svijesti da je pastoral mladih jedan od prioritetnijih zadataka naše Crkve Hrvatska biskupska konferencija odlučila je, na svom zasjedanju od 16. do 18. lipnja ove godine, da se u vidu organiziranijeg i kvalitetnijeg pristupa u radu s mladima održi posebni kolokvij koji bi trebao biti analitičke i smjerodavne naravi. Pod vodstvom mons. Ante Ivasa, biskupa šibenskog i predsjednika Vijeća za laike HBK, okupili su se sredinom rujna ove godine biskupijski povjerenici za pastoral mladih i drugi stručnjaci da rasprave o pripremi spomenutog Kolokvija. U organizacijski odbor su ušli: mr. Anton Peranić, koordinator, vlč. Marijan Gradinšćak, fra Ivica Jagodić i dr. Ivica Pažin, te predstavnici Nacionalnoga katehetskog ureda HBK kao suorganizatora: dr. Milan Šimunović, predstojnik, dr. Rudi Paloš, Ivanka Osmak i Josip Rukelj.
27. studenoga ove godine u Samoboru se okupilo stotinjak sudionika, tj. predstavnika župnika, župnih vikara, vjeroučitelja u srednjim školama, profesora pastorala mladih na našim crkvenim učilištima, članova Vijeća HBK za laike, Katehizaciju i obitelj, te mladih iz svih naših biskupija, kojih je bila trećina. Skup je otvorio mons. Ante Ivas, a u rad Kolokvija uveo je mr. Anton Peranić predloživši da ovaj skup istakne konkretne zadatke naše Crkve u radu s mladima, u demokratskom društvu i novim okolnostima. Na Kolokviju je održano šest priopćenja: dr. Rudi Paloš – Pastoral mladih u nas 90-tih godina, mr. s. Valentina Mandarić – Profil mladih danas, fra Ivica Jagodić – Udruge i postojeći modeli rada s mladima, prof. Mirjana Vučica i vlč. Marijan Gradinšćak – Mladi i odgoj u vjeri u školi i župnoj zajednici, te mr. Jozo Čikeš – Problematika mladih u studentskim domovima. Na Kolokviju se radilo i u šest skupina na teme: Mladi i obitelj, Mladi u liturgiji, Mladi i slobodno vrijeme, Mladi – novi religiozni pokreti – sekte, Udruživanja mladih te Mladi i mediji. Sljedećeg dana održan je okrugli stol na temu “Perspektive rada s mladima u vrijeme slobode i demokracije u svijetlu poruka Ivana Pavla II.”.
Pod moderiranjem dr. Milana Šimunovića sudjelovalo je deset sudionika različitih službi i profila. Euharistijska slavlja predvodio je mons. Ivas. U prvom dijelu Kolokvija sudjelovao je vojni ordinarij mons. Juraj Jezerinac. Skup su telegramski pozdravili kardinal Franjo Kuharić, zagrebački nadbiskup Josip Bozanić i nadbiskup zadarski u miru Marijan Oblak.
Prema mišljenju većine prisutnih skup je bio izuzetno plodan što se pokazalo i u živim raspravama u kojima je sudjelovala većina sudionika. Za uspjeh Kolokvija treba zahvaliti domaćinu, voditelju Kuće susreta Tabor dr. Zvjezdanu Liniću, koji je sa svojim suradnicima učinio sve da se sudionici Kolokvija ugodno osjećaju. Sva priopćenja i naglasci iz diskusija uskoro će se tiskati u posebnom izdanju katehetskog časopisa “Kateheza”. Za katoličku i širu javnost ovdje izdvajamo samo neke značajnije naglaske:
1. Činjenica je da Crkva još uvijek nije iskoristila neke mogućnosti koje joj se za rad s mladima pružaju u slobodi i demokraciji. Tomu su razlog velikim dijelom i ratne strahote, s kojima smo se u proteklom razdoblju suočili, ali i nesnalaženje u izradi i ostvarenju adekvatnih modela za rad s mladima. Ipak treba istaći činjenicu da se Crkva trudila kako bi se mladima posvetila dužna pažnja, počev od župne, biskupijske, pa do nacionalne razine, o čemu svjedoče i neka više ili manje brojna okupljanja mladih. Kroz to vrijeme nicale su pojedine udruge i pokreti, bilo izrazito namijenjeni mladima, bilo oni već postojeći s naglaskom na mlade.
2. Ulaskom vjeronauka u škole otvorile su se velike mogućnosti za pomoć mladima u njihovu cjelovitijem odrastanju, osobito u vjeri. Bez obzira na određena nesnalaženja, pa i nezadovoljstva, činjenica je da Crkva ima priliku zahvatiti veliki broj mladih i stvarati novi mentalitet u okviru školskog sustava. Međutim do određenih zastoja dolazi i zbog činjenice da nema dovoljne suradnje na razini obitelj-župa-škola. Zato je potrebno stvarati tzv. animacijske grupe unutar župnih zajednica u koje bi se uključili predstavnici roditelja, župe i katoličkih prosvjetnih djelatnika kao podrška vjeroučiteljima i mladima. Pritom je od iznimnog značenja uključivanje mladih u župnu katehezu.
3. Na učestale primjedbe da je mladih manje u crkvama naglašeno je da treba voditi računa o više čimbenika, među kojima na prvom mjestu o profiliranju novog pristupa mladih religioznosti, crkvenosti i životu uopće te pritom znati čitati i njihova neizrečena pitanja. U pristupu mladima ipak je od najveće važnosti ljubav, povjerenje i nalaženje vremena za njih, njihova pitanja, i posebno za duhovno vodstvo te odgoj za sakramentalni život. Od posebne je važnosti stvaranje živih župnih zajednica u kojima će mladi imati mogućnost da se izraze i angažiraju u svim njezinim aktivnostima vodeći računa o činjenici da mladi traže “novi govor vjere” koji se najviše očituje u znaku zajedništva i prihvaćanja u kršćanskim zajednicama. Kao poticaj za veće sudjelovanje mladih na nedjeljnim i blagdanskim misama koje ne mogu biti samo za mlade nego ponekad s većim naglaskom na mlade te i u vidu sabiranja još većeg bogatstva prilagođenijega glazbenog izražavanja mladih i ostalih na euharistijskim slavljima, predloženo je da Hrvatski institut za liturgijski pastoral (Zadar) okupi liturgijske animatore radi izrade posebne pjesmarice.
4. Osobiti je naglasak stavljen na potrebu prihvaćanja mladih kao subjekata u životu crkvene zajednice te animiranja da postanu evangelizatori i animatori pojedinih skupina na razini župne i biskupijske zajednice. Tema o odgoju animatora sve je više u središtu zanimanja, tim više što su tradicionalni pastoralni stavovi i načini rada zapali u krizu. Formiranje pojedinih skupina od liturgijskih, katehetskih, karitativnih pa dalje, zahtijeva prisutnost osposobljenih animatora. Zato je formacija animatora, među koje spadaju i mladi, od posebne važnosti pa se u tom smislu predlaže osnivanje posebnih škola za animatore.
5. Sve više se osjeća potreba udruživanja mladih na razini župne zajednice, biskupije, ili u nekim specijalnim nadžupskim grupama. Istaknuta je velika važnost pojedinih udruga za rast mladih u vjeri i njihov angažman u Crkvi. U radu s mladima, a posebno u okviru spomenutih udruga, važno je razvijati protok eklezijalnosti tj. svijest da su u srcu Crkve, odnosno da su i oni Crkva. Taj osjećaj treba posebno poticati i s obzirom na različitost rada i oblika u zajednicama, udrugama i skupinama promičući pritom, prema riječima Ivana Pavla II. u Solinu “zdravi pluralizam raznih oblika udruživanja, odbacujući isključivosti, kako bi se stvorio prostor za karizme, koje Duh Sveti ne prestaje dijeliti u Crkvi radi izgradnje Božjeg kraljevstva i dobra čovječanstva”. Rad u duhu eklezijalnosti dovest će mlade i njihove roditelje do “oltarske zajednice” tj. do središta izvora i vrhunca Crkve. Jedan od temeljnih ciljeva udruge jest i odgoj mladih za aktivno sudjelovanje u životu njihovih župnih zajednica. Da bi udruge mladih, bez obzira tko im je i gdje pokretač i voditelj, tj. pri župi ili samostanskim zajednicama, djelovale na korist mladih i cijele kršćanske zajednice, potrebna je veća koordinacija u njihovu radu i upoznavanje šire katoličke javnosti sa specifičnostima njihove duhovnosti i djelovanja. U tom smislu je predloženo da Vijeće za laike HBK poradi na osnivanju “krovne organizacije” odnosno saveza pojedinih udruga.
6. Uza sve to što su mladi skloniji spontanosti i osjetljivi na određivanje okvira i modela u kojima uglavnom nisu sudjelovali, ipak je došla do izražaja potreba izrade više modela, a to znači i bolje organiziranosti ne samo u pojedinim udrugama, već prvenstveno u župnim zajednicama. U tom smislu istaknuta je nužnost otvaranja ili izgradnje novih prostora za mlade u okviru pojedinih župa, samostana i na razini gradova, kako za duhovna, tako i za kulturna i sportsko-rekreativna okupljanja. Nužna pretpostavka za to je i određena promjena nekih mentaliteta pastoralnih djelatnika. Uzevši u obzir sve naglašeniju zauzetost svećenika u brojnim župnim obvezama, a sada i s vjeronaukom u školi, očito je da se neki pomaci neće dogoditi, ako se ne uključi širi krug suradnika počev od samih mladih u vodstvo, planiranje i ostvarivanje određenih zadataka. Uza svu važnost gajenja duha volonterstva ipak suvremeni način rada pretpostavlja i zapošljavanje školovanijih mladih kršćana u navedenim i drugim crkvenim poslovima.
7. Pored pozitivnih nastojanja i ostvarenja u našoj Crkvi što se tiče mladih koji su postali ovisnici, osobito droge, naglašena je nužnost odgovornijeg suočavanja s tim gorućim problemima naše mladeži o čemu svjedoči i alarmantna činjenica sve većeg broja mladih koji propadaju ili umiru. Osim osnivanja terapijskih zajednica važno je preventivno djelovati na liniji stvaranja ljudskog i kršćanskog ozračja u našim obiteljima i župnim zajednicama. Izgleda da se u našoj javnosti još uvijek o fenomenu droge ne govori dovoljno otvoreno. U tom smislu neshvatljivo je da se znade na razini gradova za one koji raspačavaju drogu, a da odgovorni ponekad to na vrijeme ne sprečavaju. Zato se apelira na odgovorne državne institucije da tome posvete maksimalnu pažnju.
8. Istaknuta je potreba motiviranja mladih, koji su često skloni subjektivizmu i naglašenijem samo osobnom ostvarenju, za sebedarje, tj. za preuzimanje uloga u Crkvi i društvu, jer je uz ostalo zabrinjavajuća činjenica i njihove apolitičnosti odnosno pomanjkanja svijesti potrebe preuzimanja određenih uloga, a time i mogućnosti da se s kršćanskim nadahnućem djeluje na preobrazbu društva.
9. Nenadomjestiva je uloga medija u pravom formiranju mladih. U tom smislu od posebne su važnosti kako tiskovni tako i elektronski mediji. Međutim, moraju se dogoditi neki pomaci osobito što se tiče uključivanja mladih u kreiranju programa za mlade, uz dužno razumijevanje njihovih afiniteta pa i glazbenih ukoliko se ne protive kršćanskim osjećajima. U tom smislu umjesto da svaka grupa piše svoj list istaknuta je potreba tiskanja jednog dobrog lista za mlade na nacionalnoj razini. Tiskovni ured Hrvatske biskupske konferencije izrazio je spremnost da svim važnijim programima u svezi s pastoralom mladih omogući otvaranje web-stranice na internetu.
10. Bez obzira na zabrinjavajuće tonove koji su se mogli čuti na temelju nekih istraživanja kao npr. da je vjera kod dijela mladih skoro na posljednjem mjestu ili da završavaju u distanci od Crkve, osobito poslije krizme, a o čemu moramo ozbiljno razmisliti, ipak je prevladao realizam i optimizam odnosno uvjerenje da su mladi otvoreni pravim kršćanskim vrijednostima. Pritom je nužan kvalitativan zaokret u našem pristupu mladima s pravom “slikom o Bogu i čovjeku, uz uvjet da svi djelujemo povezanije i udruženije, od čega se mogu očekivati bolji rezultati, pa čak i u vrlo složenoj situaciji. Ne smiju se zatvarati oči pred prisutnom duhovnom i materijalnom krizom u našem društvu, raslojavanjem na bogate i siromašne, pred nezaposlenošću i pomanjkanjem životne perspektive, odnosno pred svim nedaćama koje se prelamaju preko mladih i zbog čega oni padaju u malodušje i razočaranje pa čak i u odnosu na Crkvu koja bi, prema njihovu mišljenju, trebala za njih nešto više učiniti. Crkva ima snagu Evanđelja i zauzetost brojnih kršćana dobre volje štoviše onih, kako svećenika tako i vjernika laika i samih mladih, koji imaju proročke vizije i smjele prijedloge za nove stilove rada i života. To bi mogao biti odgovor na sve agresivnije utjecaje nekih sekti kao i određenu privlačnost novih religioznih pokreta.
11. U prilog optimizmu i povećanoj odgovornosti naše Crkve ide i činjenica da su naši biskupi zadnjih godina u svojim biskupijama imenovali posebne povjerenike ili kapelane za mlade i studente. Ipak je primijećeno da još nismo dovoljno svjesni važnosti prisutnosti više studentskih kapelana u studentskim centrima odnosno domovima. Upravo duhovna asistencija ovoj populaciji od presudne je važnosti jer oni su već sada, a osobito sutra, glavni akteri u hrvatskom društvu. Povjerenicima za mlade i studente treba omogućiti da se bolje organiziraju, također i u okviru posebnih centara za mlade na razini župa, biskupija i Hrvatske biskupske konferencije, u suradnji s biskupijskim katehetskim uredima, centrima za obitelj i dr. U tom smislu predloženo je da se u 1999. godini održi zborovanje većeg broja mladih iz svih naših biskupija na kojem bi se razmotrili primjereniji modeli rada s mladima i djelovanja mladih. Zato je potrebno da se bolje organizira odbor biskupijskih povjerenika za mlade i u što skorije vrijeme razmisli o osnivanju posebnog centra za pastoral mladih na nacionalnoj razini.
12. Ovaj skup, istaknuto je, ima jedinstveno značenje za našu Crkvu i zbog činjenice da su se okupili predstavnici iz svih naših nad/biskupija, kako svećenici, vjeroučitelji i roditelji tako i mladi (srednjoškolci i studenti te radnička mladež, od kojih jedan dio i iz udruga mladih). Svi su imali prilike da u otvorenom razgovoru, a na momente i u sučeljavanju, naglase temeljna polazišta pastorala u odnosu na mlade, ne prebacujući pritom odgovornost jednih na druge, osobito na svećenike, kakav se dojam mogao steći na početku skupa. Budućnost pastorala je u zajedničkom promišljanju i planiranju, mladih i odraslih, klera i laika, točnije cijele Crkve u nas. Veliko ohrabrenje sudionicima bila je prisutnost i aktivno sudjelovanje, u ime Hrvatske biskupske konferencije, biskupa šibenskog mons. Ante Ivasa, predsjednika Vijeća za laike HBK koji je s izrazitom jednostavnošću, velikim pastoralnim iskustvom, ali i autoritetom koji ulijeva povjerenje i podršku, bio prisutnima rječit oslonac i jamstvo da će se izneseno na ovom Kolokviju pokušati odgovorno ostvariti.