Broj internetskih „TV postaja“, putem kojih su se prvenstveno prenosili bogoslužni čini, rastao je tijekom posljednja dva mjeseca, a svećenici su počinjali komunicirati i solidarizirati se međusobno u učenju i prihvaćanju pojedinih aspekata te mogućnosti. Ostali sadržaji koji su emitirani, a čiji je broj također rastao kako su izvanredne okolnosti odmicale, bili su po formi jednostavni, no imali su zavidan broj pratitelja, koji je u nekim slučajevima daleko premašivao broj aktivnih vjernika u pojedinim župama.

O iskustvima pastorala putem društvenih mreža u izvanrednim vremenima u pretežito dvojezičnoj katoličkoj sredini govorila su trojica svećenika iz Vojvodine. Ivica Zrno je župnik u župama sv. Ane u Laćarku i sv. Mihovila u Erdeviku i pastoralni suradnik u katedralnoj žiupi sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici (Srijemska biskupija), Miklós Világos je župnik u Župi sv. Margarete Ugarske u Bečeju (Subotička biskupija), dok je mons. Lászlo Gyuris župnik u župama sv. Karla Boromejskog u Pančevu i sv. Mauricija u Starčevu (Zrenjaninska biskupija). Prvi pastoralno djeluje na hrvatskom, drugi na mađarskom, dok mons. Gyuris služi u župama na hrvatskom i na mađarskom jeziku.

Oni su započeli prijenos liturgijskih slavlja iz župnih crkava u kojima službuju ubrzo nakon proglašenja izvanrednoga stanja, koje je gotovo koincidiralo s odredbama biskupa biskupija u Srbiji kojima su obustavljena služenja misa s narodom i podjela sakramenata. Vlč. Miklós ima drukčije i dugotrajnije iskustvo:  svakodnevni prijenos misnih slavlja putem Facebooka osigurava iz župne crkve od 2017. godine. Motivi su također bili gotovo identični i vezani za stanje u kojem se mjesna Crkva našla, a koje je uvelike utjecalo na život vjernika. Za Ivicu Zrno „želja je bila ne ostaviti ih bez vjerske podrške, u obliku u kojem je to moguće“. „Glavni motiv bio je da vjernici ne ostanu bez mise koja je, premda samo virtualna, za njih bila izvor neizrecivih milosti i snage u te dane, te da se održi kontakt sa župljanima”, kaže mons. Gyuris. “Na početku izvanrednog stanja bilo je mnogo više neizvjesnosti, straha i panike, i Crkva je trebala biti ta koja će jasno reći “Ne bojte se, Isus je sa nama!”, dodaje on.

“Čim sam, prije tri godine, saznao za mogućnost prijenosa uživo putem Facebooka, počeo sam razmišljati o tome kako tu mogućnost iskoristiti. Prva su mi briga bili stariji koji ne mogu dolaziti u crkvu”, kaže vlč. Világos. “Televizijski prijenosi katoličkih misa na mađarskom jeziku nisu toliko česti, i to katoličkome narodu nedostaje. Zato sam, prvo probno, započeo internetsku misiju. Sada imam oko pet tisuća pratitelja diljem svijeta, što je oko 25 puta više od broja vjernika koji sudjeluju redovito u nedjeljnoj misi u našoj župi. Mi ovdje uopće ne razumijemo koliko znači moći sudjelovati u misnim činima i slušati propovijed na materinjem jeziku. Ljudi koji žive u dijaspori su na tome vrlo zahvalni“, dodaje on.

O reakcijama pratitelja prijenosa, vlč. Zrno kaže da su oni primarno organizirani zbog ljudi iz župa Srijemska Mitrovica, Laćarak i Erdevik. „Njihove reakcije su veoma pozitivne i vezane uz osjećaje zahvalnosti na svemu što se za njih čini. Tu je bio i stanoviti broj pratitelja koji ne žive na području župe, a porijeklom iz Mitrovice ili osobno poznaju svećenike, pa su se odlučili na praćenje vjerničkih sadržaja koji su se nudili u našoj župi. Javljali su se vjernici iz raznih mjesta u Hrvatskoj s kojima se osobno poznam, kao i iz Njemačke, gdje sam bio na prethodnoj službi“, kaže on. I župnik Világos imao je uglavnom pozitivna iskustva, iz kojih izvlači smjernice za takav pastoral. „Trebamo biti jednostavni i ne svrstavati se niti propagirati niti jednu kategoriju ljudi kojima komuniciramo Isusa“, kaže on.

Osim svakodnevnih euharistijskih slavlja, koja su bila prenošena iz sve tri župe, mons. Gyuris navodi da je na samom početku tih aktivnosti uveo rubriku „Riječ za život”. „Iz evanđelja dana uzeo sam jednu ili nekoliko rečenica kao geslo za taj dan i kratko komentirao uz prijedlog kako bi se evanđelje moglo živjeti. Uz prethodne najave, čitam odlomke iz knjige s. Emmanuel Maillard o Međugorju, prvo na hrvatskom pa na mađarskom jeziku, oko 15 minuta dvaput tjedno, a rubriku sam nazvao „Kraljica mira”. Oba sadržaja pogleda 40-70 osoba, no ne mogu suditi o tome koliko pozorno to čine”, kaže on. Za vlč. Zrnu postojale su dvije grupe pratitelja: oni koji su pratili uživo i oni koji su snimku gledali naknadno. Svakodnevno ih je bilo 40–45, a do večeri istoga dana broj pregleda bio je 90–100.  Tehnički mu je pomogao savjet i iskustvo kolege svećenika Siniše Tumbasa Loketića, župnika u Selenči (Subotička biskupija).

„S. Aneta Raič, koja je na službi u Srijemskoj Mitrovici, tehnički je postavila program i brinula se za sve programske predradnje. I mons. Gyurisu bila je dobrodošla tehnička pomoć mlađeg kolege svećenika. Osobni mobitel i internet, u inače maloj crkvi Sv. Margarete dovoljan je vlč. Miklósu za prijenose. Konačno, sugovornici se slažu da je preporuka i obavijest biskupa da vjernici prate svete čine, između ostaloga i prenošene putem interneta (u odluci o prekidu služenja misa s narodom od 19. ožujka) bila korisna. „S preporukom ili bez nje, osobno bih pristupio organiziranju prijenosa. Ostaviti vjernike bez vjerničke skrbi, u obliku u kojem je moguće, nikako nije dobro“.

Postavlja se pitanje nastavka korištenja društvenih mreža u pastoralu sada kada su dopušteni ograničeni skupovi vjernika. Vlč. Zrno kaže da je vrlo važno što se želi postići. „U pitanju je bilo neredovito stanje, a prestankom takvoga stanja ukinuti su online prijenosi jer se otvorila mogućnost koja nas vodi prema redovitosti života Crkve“, objašnjava on.

Mons. Gyuris je istog mišljenja, s time da zadržava kraće forme svakodnevnoga obraćanja pratiteljima putem društvene mreže, dok se iz crkve Sv. Margarete nastavljaju prijenosi svih misa. Vlč. Világos pojašnjava: „Nikada nismo iskusili pastoralnu situaciju u kojoj smo bili suočeni s izvanrednim stanjem, policijskim satom, zatvorenim crkvama i strahom naroda od bolesti. Cijela hijerarhija Crkve je počela razmišljati o tome kako nadići bolnu rasparčanost crkvene zajednice. Svećenici, biskupi pa čak i Papa počeli su prenositi mise, molitve i pobožnosti, osobito tijekom Velikog tjedna. No, moramo biti vrlo oprezni. Bogoslužje nije emisija nego čin zajednice koje putem interneta nema jer nije fizički skupa“, kaže on. „Ako me pitate kako bolje iskoristiti internet i društvene mreže u pastoralu, ne znam što odgovoriti. Ne zna ni Crkva, jer je to još uvijek novost u njezinom povijesnom hodu, čije granice nisu sasvim jasne“, zaključuje on.

U vremenu izvanrednog stanja aktivnost svećenika u internetskom pastoralu ogledala se i u prijenosima kateheza za mladež, molitvi i euharistijskom klanjanju. Na području Subotičke biskupije, osim redovitoga prijenosa putem Radio Marije Srbije, svakodnevni sadržaji namijenjeni vjernicima prenošeni su putem društvenih mreža različitom dinamikom iz 11 župa ili samostanskih crkvi na području Subotičke biskupije, u čemu su se angažirala 24 svećenika, i to na hrvatskom, mađarskom i slovačkom jeziku. Na području Zrenjaninske biskupije bilo ih je dvije, uz angažiranje trojice svećenika, na području Srijemske biskupije jedna, a na području Ruskokrsturske eparhije sv. Nikole za katolike bizantskog obreda tri. Redovito i svakodnevno mise su prenošene i iz kapelice Pohođenja Marijina koja se nalazi u Ordinarijatu Beogradske nadbiskupije.