Muenchen, (IKA) – Regionalne sjednice hrvatskih pastoralnih i socijalnih djelatnika iz Njemačke na čelu s delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj fra Josipom Bebićem održane su 12. veljače za Bavarsku regiju u hotelu “Poinger Hof” u Poingu kod Muenchena i 14. veljače u župnom centru župe sv. Pavla u Bruchsalu za regije Baden-Wuerttemberg I, Baden-Wuerttemberg II i Rajnsko-majnsku regiju. Na sjednicama se okupilo više od osamdeset sudionika. Nakon pozdrava delegata Bebića, pozdravnu riječ uputili su predstavnici regija te voditelji misija na čijim su se područjima održavale sjednice.
Predavanje o temi “Pastoralni izazovi postmoderne” održao je stalni đakon u Hrvatskoj katoličkoj misiji Giessen Mato Valjan. Najprije je pojasnio pojam postmoderne i potom iscrpno govorio o razlikama moderne i postmoderne, da bi na kraju pokušao odgovoriti na pitanje je li postmoderna smetnja ili šansa za evanđelje. “Već smo istaknuli da postmoderna predstavlja duboki društveni i opće kulturni prijelom, kakav se događa svakih pola tisućljeća, i da on predstavlja za kršćanstvo, napose za Katoličku Crkvu, koja je uvelike izgrađena na modernoj, enormno velik izazov. Treba istaknuti da još ne postoji nikakva zaključena postmoderna kultura, nego mnoštvo kultura. Ali, sve ove kulture imaju zajednička svojstva i ona upozoravaju da Crkva mora skoro u svakom smislu dobrano premisliti svoje izričaje i postupke”. Na kraju je istaknuo: “Strogo uzevši, kršćani ne mogu biti postmoderni, žele li istovremeno ostati vjerni biblijskoj poruci. Kao kršćani mogu mnogo toga prihvatiti od postmodernog svjetonazora, ali ne sve. Ljudi postmoderne imaju pravo kad kažu da ljudi ne mogu posve dokučiti istinu. To može samo Bog. Istina je isto tako da mi stvarnost možemo vidjeti samo s određenih motrišta, jer smo ograničeni ljudi. Postmoderna čežnja i težnja za zajedništvom uklapa se posvema u biblijsku sliku mjesne župne zajednice i ‘Tijela Kristova’. Samo do određenog stupnja, a nikako potpuno slaže se i potreba postmodernog čovjeka za tolerancijom s biblijskom preporukom da ‘sa svim ljudima živimo u miru’. Postmoderno držanje nije u skladu s biblijskom porukom kad kaže da su sva motrišta i nazori jednako ‘istiniti’. Kao kršćani vjerujemo da su samo Božja ‘motrišta’ posve ispravna. Međutim, imamo sreću da nam se Bog objavio, pismeno u Bibliji i ljudski u Isusu Kristu. Isto tako mi vjerujemo da Isus Krist nije samo govorio istinu nego da je on sam istina. ‘Otkriti istinu’ znači prema tome ‘s povjerenjem se povjeriti Kristu’- i tu postmodernisti dobro stoje. Međutim, kad se radi o relativiziranju svih istina, mi bismo kršćani trebali jasno, ljubazno i pošteno reći ono što mi vjerujemo, ali ljubazno i ponizno, a ne sa sofističkom umišljenošću. Ima i još dodirnih točki, mostova, šansi i izazova. Čini mi se posebno važnim istaknuti ovo: mnogi stari pastoralni modeli i metode ne funkcioniraju više. Čista propovijed, naučeno znanje, dogme, negativni sudovi o drugim religijama i životnim stilovima – sve to kod postmodernog čovjeka izaziva nevjericu. Izazov postmoderne glasi: napustiti naše desetljećima uvježbane fraze i gotove odgovore, ostaviti propovijedi s visoka koje dociraju i moraliziraju, koje prijete i osuđuju, umišljena uvjerenja da znamo sva životna pitanja i sve životne odgovore, a zaputiti se u dijalog i susret s drugim ljudima, nepoznatim ljudima, novim prijateljstvima, novim ljudskim pitanjima, razgovarati oprezno i uvažavanjem, a opet uvjereno i s ljubavlju stajati iza onoga što vjerujemo”. Dodao je kako je Duh Sveti djelatan i unosi nemir i čežnju u postmodernog čovjeka, ali koji i ljudima našeg vremena, i nama samima, i pojedincima i zajednici, pomaže da očitamo znakove i potrebe ljudi našega vremena i pronađemo pristup prema njima. Potom se razvila rasprava. U drugom dijelu susreta delegat Bebić govorio je o aktivnostima Hrvatskoga dušobrižničkog ureda te je sve potaknuo na zajedničke susrete i djelovanje te veću otvorenost i suradnju prema njemačkim zajednicama i zajednicama drugih materinskih jezika u Njemačkoj.