Istina je prava novost.

Pastoralni skup o sakramentu bolesničkog pomazanja (2.)

Nijedna bolest nije isključivo tjelesna, nego svaku fizičku opterećenost prati i opasnost duhovne malaksalosti

Vierzehnheiligen, (IKA) – „Sakrament bolesničkog pomazanja” – tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji se održava od ponedjeljka 9. do četvrtka 12. listopada u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzehnheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Skup je nastavio s radom u srijedu 11. listopada predavanjem doc. dr. s. Valerije Kovač koja govorila o zdravlju kao najvećoj vrijednosti suvremenog čovjeka. Istaknula je kako je danas prisutna očigledna briga čovjeka za svoje zdravlje, koje se nerijetko poima kao najveća vrednota u njegovu životu. „Takav apsolutizirajući pristup zdravlju odgovara predodžbama suvremenoga čovjeka o sebi i o svijetu u kojem živi. Današnji svjetonazor se može sažeti u tri značajke: ograničenost na ovozemaljski svijet, sakralizacija sebe i otkriće tjelesnosti. Sukladno tome, zdravlje danas zauzima mjesto ‘ovostrane religije’, a sport i jelo kao sredstva očuvanja i postizanja zdravlja visoko su na cijeni te se u njima nerijetko prakticiraju ‘obredi’ slični onim religijskima. U biblijsko-kršćanskoj tradiciji zdravlje nema apsolutnu vrijednost, ali predstavlja temeljno dobro, za koje je odgovoran kako pojedinac tako i društvena zajednica. Kršćanski pristup zdravlju uključuje sljedeće naglaske: aktualizaciju eshatološke dimenzije zdravlja, egzistencijalno suočavanje s bolešću u svjetlu Kristova otajstva otkupljenja, skrb za socijalnu okolinu bolesnika posebno obitelj, diferenciranije promišljanje odnosa vjere i zdravlja, uvažavanje duhovne razine u čovjeku kao cjelovitom biću”, istaknula je.
Dan ranije u popodnevnim satima, u utorak 10. listopada, predavanje o teološko-pastoralnom razumijevanju sakramenta bolesničkog pomazanja održao je prof. dr. Ivan Karlić u kojem je istaknuo kako je Crkva, kao sakrament Isusa Krista, dužna brinuti se i za bolesne, te koliko je moguće pomagati im u fizičkom, psihičkom i duhovnom smislu. „Ako je bolest ozbiljnija, kršćanin bi trebao primiti bolesničko pomazanje, sakrament koji bolesnika jača u fizičkom i duhovnom smislu. Naime, nijedna bolest nije isključivo tjelesna, nego svaku fizičku opterećenost prati i opasnost duhovne malaksalosti. Jakovljeva poslanica pokazuje kako se sakrament bolesničkog pomazanja podjeljivao u prvoj Crkvi. Svakim sakramentom ostvaruje se susret Isusa Krista i čovjeka koji se nalazi u posebnoj situaciji, koja se može odnositi na bolest, starost, približavanje kraju životnog puta. Po sakramentu bolesničkog pomazanja vjernik prima milost i pomoć u borbi za zdravlje i život. Glede učinaka ovog sakramenta, ističu se plodovi posebne milosti, milost sjedinjenja bolesnika s trpećim Isusom Kristom, okrepa i duhovno jačanje, oproštenje grijeha, priprava za smrt (prijelaz Ocu)”.
U izlaganju je nadalje govorio o materiji i formi, te djelitelju i primatelju sakramenta bolesničkog pomazanja. Osim toga, iznio je i konkretne upute glede primatelja sakramenta te, prema Obredniku bolesničkog pomazanja i prema Zakoniku crkvenog prava, naveo kome se treba i može podijeliti ovaj sakrament, a kome se bolesničko pomazanje ne podjeljuje. Dr. Karlić govorio je i o ekumenskom pitanju glede sakramenta bolesničkog pomazanja, odnosno protumačio kako reformirane Crkve i Istočna kršćanska (pravoslavna) tradicija shvaćaju i tumače ovaj sakrament. Zaključujući ovaj dio govora o sakramentu bolesničkog pomazanja, dr. Karlić je rekao: „Iskustvo bolesti i patnje je, bez sumnje, jedno od najtežih ljudskih iskustava i bolest je veliko iskušenje za čovjeka. No, ni u trenucima boli, bolesti i trpljenja vjerujemo da nismo sami. Praksa molitve za bolesnika postojala je već u apostolsko doba. Isus je učio i poticao svoje učenike da gaje osobitu ljubav prema bolesnima i prema onima koji pate; prenio im sposobnost i zadaću da nastave širiti u njegovo ime utjehu i mir, i to – kako je Crkva prepoznala – posebnom milošću sakramenta bolesničkog pomazanja. Crkva se tijekom stoljeća trudi sakramentom bolesničkog pomazanja biti prava utjeha i ohrabrenje bolesnicima, odnosno želi vjerom i slavljenjem sakramenta posvjedočiti da je Isus Krist blizak svakom bolesniku. Zato je svećenikov pohod bolesniku i slavljenje sakramenta bolesničkog pomazanja vrlo važno; on dolazi pomoći bolesniku jer s njime dolazi i Isus Krist, koji bolesniku pruža utjehu i nadu”, istaknuo je.
U večernjim satima toga dana bilo je pokorničko bogoslužje, koje je pripremila dr. s. Valerija Kovač. Nakon toga je slavljeno misno slavlje, koje je predvodio predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar u zajedništvu s delegatom za hrvatsku pastvu za Francusku, zemlje Beneluxa, Veliku Britaniju i Irsku, voditeljem HKM Nica u Francuskoj vlč. Stjepanom Čukmanom, vlč. Vladimirom Švendom, voditeljem HKM Malmoe u Švedskoj, i s okupljenim svećenicima. Misno slavlje u srijedu 11. listopada predvodio je mons. Sudar u zajedništvu s dušobrižnicima u HKZ Stuttgart-centar fra Mijom Šabićem i u HKŽ fra Filipom Mimicom i s okupljenim svećenicima.
U popodnevnim satima organizira se studijsko putovanje u obližnji Bamberg.