Vierzehnheiligen, (IKA) – „Sakrament bolesničkog pomazanja” – tema je godišnjega pastoralnog skupa hrvatskih svećenika, đakona, pastoralnih suradnica i suradnika iz Zapadne Europe, koji je održan od ponedjeljka 9. do četvrtka 12. listopada u Kući za daljnja usavršavanja Nadbiskupije Bamberg u Vierzehnheiligenu kod Bamberga, u organizaciji Hrvatskoga dušobrižničkog ureda iz Frankfurta na Majni. Predavanje o pastoralnom vidu sakramenta bolesničkog pomazanja u četvrtak 12. listopada održao je prof. dr. Ivan Karlić s KBF-a u Zagrebu. Istaknuo je kako se s misterijem patnje suočavamo osobito u bolesti. U bolesti, vlastitoj i tuđoj, doživljavamo što znači trpjeti i biti ispunjen strahom i tjeskobom pred neizvjesnom budućnošću i pred smrću. Bolest je iskušenje za našu vjeru, za naše pouzdanje i za našu ljubav. Činjenica je da je u našem pastoralnom djelovanju i iskustvu lako zamijetiti da sakrament bolesničkog pomazanja baš i nije u potpunosti shvaćen (a ni prihvaćen) kao sakrament u kojemu Isus Krist snagom Duha Svetoga liječi i daje snagu u borbi s bolešću. Stoga su i mnogi vjernici još uvijek zatvoreni ovom sakramentu, jer i naši se vjernici nerijetko ustručavaju pozvati svećenika bolesniku, jer još uvijek prevladava ideja da nakon svećenika ubrzo dolaze pogrebnici. Zbog toga je izuzetno važno da uvijek iznova valja poučavati vjernike da ovaj sakrament nije nikakva „smrtna presuda” za bolesnika. U pastoralnoj se praksi zna dogoditi da bolesnikova obitelj ne želi bolesniku ni spomenuti bolesničko pomazanje, nego traže od svećenika da on „nagovori” bolesnika da primi pomazanje, da se ispovjedi i pričesti. Ne bi trebala biti kršćanska praksa da se s bolesnikom ne razgovara o dolasku svećenika i o bolesničkom pomazanju. Izgovor za to je, naprimjer, da se bolesnik „ne bi uplašio” ili da ne bi pomislio „kako netko jedva čeka da umre”. To nisu vjernička razmišljanja! Tako mnogi ljudi boluju mjesecima i godinama bez sakramenata, bez svećenikove molitve, bez povezanosti s Crkvom. Nije dobro lišiti bolesnog vjernika svetih sakramenata i Božje milosti kad mu je najpotrebnija! Ako mu se daju lijekovi, medicinska njega i drugo, treba mu pružiti i mogućnost duhovne pomoći i okrepe. S druge strane, važno je također istaknuti da sakramenti nisu magijski čini. Oni su znakovi Božjega djelovanja i sredstva tog djelovanja. Primanje bolesničkog pomazanja ne jamči ozdravljenje. Za ozdravljenje imamo pravo moliti, imamo se pravo nadati i željeti, ali i prihvatiti volju Božju i prepustiti Bogu konačnu odluku; to je ispravan stav kršćanina koji traži i prima bolesničko pomazanje, istaknuo je dr. Karlić.
Nakon predavanja priređen je okrugli stol tijekom kojeg, a i tijekom cijelog skupa, predavači su odgovarali na pitanja sudionika, a čula su se i iskustva iz hrvatskih katoličkih misija i zajednica iz Zapadne Europe povezana s temom skupa. Predsjednik Vijeća HBK i BK BiH za hrvatsku inozemnu pastvu sarajevski pomoćni biskup Pero Sudar i delegat za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivica Komadina zahvalili su sudionicima skupa na svemu što čine za Hrvate katolike u Zapadnoj Europi te su ih pozvali na pastoralni skup krajem rujna sljedeće godine u Sarajevo, u Bosnu i Hercegovinu.
Dan ranije u popodnevnim satima organizirano je studijsko putovanje u Bamberg gdje su sudionici posjetili i katedralu u tom drevnom njemačkom gradu, središtu Nadbiskupije Bamberg.
Misno slavlje u četvrtak 12. listopada predvodio je biskup Sudar u zajedništvu s dr. Karlićem, vlč. Ivicom Zrnom, dušobrižnikom u HKZ Reutlingen, Metzingen i Tübingen, i s okupljenim svećenicima. Propovijedao je dr. Karlić, a tijekom misnih slavlja pjevanje na orguljama pratio je Ivan Ivanković, pastoralni referent u HKZ Esslingen i Filderstadt.