Patnja i pastoralna napetost Crkve za razorena domaća ognjišta

Crkva traži dobro i sreću domaćih ognjišta i kada su ta iz nekih razloga razorene, ona zbog toga pati i nastoji pružiti lijeka. To je rekao Sveti Otac obrativši se u petak ujutro, 24. siječnja XIII. plenarnom zasjedanju Papinskog vijeća za obitelj, koje se ovih dana sastalo u Vatikanu. Evo Papina govora:
Gospodo kardinali,
ljubljena braćo u episkopatu,
draga braćo i sestre!
1. Radostan sam što vas mogu ovdje primiti i pozdraviti prigodom plenarnog zasjedanja Papinskog vijeća za obitelj. Zahvaljujem kardinalu predsjedniku Alfonsu Lopezu Trujillou za ljubazne riječi kojima je htio započeti ovaj susret, koji je od velike važnosti. Doista, tema vaših razmišljanja – “Pastoral razvedenih i ponovno vjenčanih” – danas je u središtu pozornosti i briga Crkve i pastira u brizi za duše, koji ne prestaju svraćati pastoralnu pozornost prema onima koji trpe zbog teških prilika u svojim obiteljima.
Crkva ne može ostati ravnodušna pred ovim bolnim problemom, u koji su uključena tolika njezina djeca. Već sam u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio priznao da, budući da se radi o zlu koje se sve više širi također u katoličkim sredinama, “s tim se problemom valja sučeliti s neodloživom skrbi” (br. 84). Crkva, majka i učiteljica, traži dobro i sreću domaćih ognjišta i kada su ona bilo iz kojeg razloga razorena, ona zbog toga trpi i nastoji pružiti lijeka dušobrižnički prateći te osobe, u punoj vjernosti Kristovom naučavanju.
2. Biskupska sinoda 1980. o obitelji razmotrila je te teške prilike i pokazala pastoralne poteze prikladne za takve okolnosti. U apostolskoj pobudnici Familiaris consortio, uzevši u obzir razmišljanja sinodalnih otaca, napisao sam: “Crkva koja je ustanovljena da donese spasenje svim ljudima, a posebno krštenima, ne može prepustiti samima sebi one koji su – već povezani sakramentalnim ženidbenim vezom – htjeli sklopiti drugi brak. Stoga se ona mora neumorno truditi da im stavi na raspolaganje svoja sredstva spasenja” (br. 84).
Upravo se u taj jasno pastoralni okvir, kao što ste dobro razjasnili u predstavljanju radova ovoga Plenarnog zasjedanja, uklapaju razmišljanja vašega susreta, upravljena pomoći obiteljima ponovno otkriti veličinu njihova krsnoga poziva i živjeti djela milosrđa, djelatne ljubavi i pokore. Pastoralna pomoć pretpostavlja međutim da se jasno prizna crkveni nauk izražen u Katekizmu: “Crkva nema vlasti izjašnjavati se suprotno toj odredbi Božje mudrosti” (br. 1640).
Neka znaju ipak ti muževi i žene da ih Crkva ljubi, nije daleko od njih i trpi zbog njihovih prilika. Razvedeni i ponovno vjenčani jesu i ostaju njezini članovi, jer su primili krštenje i čuvaju kršćansku vjeru. Sigurno, nova zajednica nakon rastave stvara moralni nered, koji se suprotstavlja s jasnim zahtjevima koji proizlaze iz vjere, ali to ne smije spriječiti obvezu molitve niti djelatnog svjedočanstva ljubavi.
3. Kao što sam napisao u apostolskoj pobudnici Familiaris consortio, razvedeni i ponovno vjenčani ne mogu se pripustiti euharistijskom zajedništvu “jer je njihovo stanje i njihov životni položaj u objektivnoj suprotnosti sa zajedništvom ljubavi između Krista i Crkve, što je označeno i uprisutnjeno u Euharistiji (br. 84). I to snagom samog autoriteta Gospodina, Pastira nad pastirima, koji uvijek traži svoje ovce. To vrijedi i za sakrament pokore, čijem dvostrukom i jedinstvenom značenju obraćenja i pomirenja proturječi životno stanje razvedenih koji su ponovno vjenčani i takvi ostaju.
Ipak, ne manjkaju prikladni pastoralni načini da se iziđe ususret tim osobama. Crkva vidi njihovu patnju i velike teškoće u kojima se nalaze i u svojoj se majčinskoj ljubavi brine za njih ne manje nego za djecu iz njihova prvoga braka: lišeni prirođenog prava na prisutnost obaju roditelja, oni su prve žrtve takvih bolnih zbivanja.
Iznad svega treba žurno uspostaviti pastoral priprave i pravodobne potpore bračnim parovima u trenutku krize. U pitanju je naviještanje Kristova dara i zapovijedi o ženidbi. Pastiri, osobito župnici, moraju otvorena srca pratiti i podupirati te muževe i žene nastojeći da oni shvate da, kad su i razorili bračni vez, ne smiju očajavati glede milosti Božje, koja bdije nad njihovim hodom. Crkva ne prestaje “pozivati svoju djecu koja se nalaze u tim žalosnim prilikama da se približe božanskom milosrđu drugim putovima…dok ne ispune tražene uvjete” (Apostolska pobudnica Pomirenje i pokora, 34). Pastiri su pozvani dati im osjetiti ljubav Kristovu i majčinsku blizinu Crkve, prihvaćajući ih s ljubavlju, potičući ih da se pouzdaju u milosrđe Božje i razborito im s poštovanjem savjetujući konkretne putove obraćenja i sudjelovanja u životu crkvene zajednice” (Pismo Kongregacije za nauk vjere o pričešćivanju razvedenih i ponovno oženjenih vjernika, 13. listopada 1994, br. 2). Gospodin, ganut milosrđem, ide ususret svima potrebnima, istodobno sa zahtjevom istine i uljem ljubavi.
4. Kako stoga ne slijediti sa zabrinutošću prilike tolikih koji, osobito u ekonomski razvijenim zemljama, zbog rastave žive u uvjetima napuštenosti, osobito kad je riječ o osobama koje se ne može okriviti zbog loma braka
Kad se bračni par koji se nalazi u neurednim prilikama vrati kršćanskoj praksi, treba ga primiti s ljubavlju i dobrohotnošću, pomažući mu objasniti konkretno stanje njegova položaja, po prosvijetljenom i prosvjetljavajućem pastoralnom radu. To bratsko i evanđeosko pastoralno prihvaćanje, za one koji su izgubili vezu s Crkvom, od velike je važnosti: to je prvi potreban korak da ih se uključi u kršćansku praksu. Treba im se približiti u slušanju riječi Božje i molitvi, uključiti ih u karitativno djelovanje koje kršćanska zajednica ostvaruje glede siromašnih i potrebitih i poticati duh pokore pokorničkim djelima koja pripravljaju njihova srca prihvatiti Božju milost.
Vrlo je važno poglavlje koje se odnosi na ljudski i kršćanski odgoj djece iz nove zajednice. Učiniti ih dionicima sadržaja evanđeoske mudrosti, prema crkvenom nauku, djelo je koje čudesno pripravlja srca roditelja primiti potrebnu snagu i jasnoću za svladavanje stvarnih poteškoća koje su na njihovu putu i za ponovno dobivanje pune jasnoće Kristova otajstva koje kršćanski brak znači i ostvaruje. Osobita zadaća, teška ali potrebna, odnosi se i na druge članove koji čine samo više ili manje blizak dio obitelji. Oni, bliskošću koja ne može zbunjivati, izlaze u pomoć svojim dragima, osobito djeci, koja zbog mladosti uglavnom osjećaju posljedice stanja u kome roditelji žive.
Draga braćo i sestre, preporuka koja izvire iz mog srca jest da imate povjerenja glede svih onih koji žive u tako dramatičnim i bolnim prilikama. Ne smije se prestati “nadati protiv svake nade” (Rim 4,18) da također oni koji se nalaze u prilikama koje nisu u skladu s voljom Gospodinovom, mogu od Boga postići spasenje, budu li znali ustrajati u molitvi, pokori i pravoj ljubavi.
5. Konačno, zahvaljujem vam za vašu suradnju u pripravi drugoga Svjetskog susreta obitelji, koji će se održati u Rio de Janeiru, 4. i 5. listopada ove godine. Obiteljima u svijetu obraćam svoj očinski poziv za pripravu tog susreta molitvom i razmišljanjem. Za obitelji koje se neće moći uputiti na taj susret, znam da je pripravljeno svima korisno sredstvo: riječ je o katehezama koje će poslužiti prosvjetljivanju župnih skupina, udruga, obiteljskih pokreta, promičući dostojno produbljivanje velikih pitanja glede obitelji.
Obećajem vam sjećanje u molitvi, da bi vaš rad pridonio vraćanju sakramentu ženidbe cijelog niza radosti i trajnog osvježenja, koji mu je udijelio Gospodin, uzdignuvši ga na dostojanstvo sakramenta.
Želea vam da budete velikodušni i pozorni svjedoci skrbi Crkve za obitelji, srdačno vam podjeljujem svoj blagoslov, koji rado protežem na sve vama drage osobe.