Kirchhof tvrdi da sve kulturno-povijesne spoznaje dokazuju nemogućnost postojanja države bez religije. Čovjek misli izvan granica svoje egzistencije. „Traži odgovor koji ne može pronaći samo razumom i logikom“, kaže Kirchhof. Ako postoji sustav usmjeren samo na gospodarski uspjeh ili na gomilanje, jačanje i vršenje moći, „tada se sloboda pretvara u samovolju”, a svaki slobodno misleći čovjek tome se odupire.

Što je kultura razvijenija, snažnija je potreba za slobodom, a time i za mjerilima „koja tom shvaćanju slobode daju subjektivni sadržaj“.

Govoreći o Crkvi, Kirchhof je mišljenja da u tom pogledu u Europi i u Njemačkoj vlada stanovita depresija. To međutim pokazuje, naglasio je, da to slobodnjačko društvo ne može imati uspjeha ako ljudi s pravom na slobodu u njega ne unose mjerila poput etosa i morala, kako bi spriječili da se sloboda pretvori u proizvoljnost i samovolju. U posljednje vrijeme gubi se povjerenje u Crkvu i ona mora opet početi izgrađivati povjerenje, tvrdi Kirchhof. „Svojom porukom mira i ljubavi prema bližnjemu ona mora posredovati pozitivne vijesti, ali i emocije“, kazao je.

Crkva sad mora snažnije o tome govoriti i pokazivati što je u stanju činiti primjerice u karitativnom smislu. Osim toga, mora pojasniti da posjeduje više oblika ljudskog susretanja, a ne samo racionalni diskurs, primjerice glazbu, slikarstvo, rituale. „Čovječanstvo bi bilo surovo kad bi čovjek bio samo razumni automat“, smatra nekadašnji ustavni sudac.

Izvor i posrednik etosa i morala, prema njegovim riječima, uz Crkvu predstavljaju i obitelji, „možda i šport, koji djeci posreduje zdravlje i pravičnost, kao i sveučilišta sa svojom racionalnošću. Više od toga nemamo“. Stoga je čvrsto uvjeren da ljudi, koji odlučuju o uspješnosti vlastitog života, sve više imaju svijest da su im potrebna orijentacijska uporišta, sigurnost i razum koji nadilazi vlastito „ja“, prenosi KNA.