U nakladi “Crkve u svijetu” iz tiska je izišao sveučilišni udžbenik prof. dr. don Marinka Vidovića pod naslovom “Pavlovski spisi: uvod i osnove tumačenja”. Vođen potrebama studentica i studenata teoloških fakulteta, prof. Vidović izradio je udžbenik da bi im ponudio dobar uvid i temeljne informacije potrebne za ispravno razumijevanje važnih svjedočanstava novozavjetne poruke. Autor polazi od pojma književne vrste pisma/poslanice i ustanovljuje sličnosti i razlike između antičkih pisama i Pavlovih poslanica. Zaključuje da Pavao štošta mijenja i dodaje u ustaljenoj strukturi antičkoga pisma, ali u biti zadržava njegov temeljni oblik te su njegovi spisi doista prava pisma/poslanice, upućene konkretnim kršćanskim zajednicama. Istraživanje Pavlovih spisa na temelju antičkoga govorništva u novije vrijeme sve je više na cijeni, pa ga je prof. Vidović pokušao uvažiti kao nit vodilju svoga izlaganja. U trećemu koraku progovara o Pavlu, o njegovoj osobi i djelu, ističući helenističku, židovsko-rabinsko-farizejsku i kršćansku odrednicu Pavlova vjerovjesništva. Tumači kako se sve tri odrednice prelamaju za Pavla u presudnom događaju pred Damaskom kad je susreo uskrsloga Krista te stoga tom događaju posvećuje dosta prostora na temelju svjedočanstava u Pavlovim i pavlovskim spisima, kao i na temelju svjedočanstava iz Djela apostolskih. Na kraju donosi kratki kronološki pregled Pavlova života, utemeljen na suvremenim istraživanjima Pavla. U glavnom dijelu udžbenika obrađuje pojedine poslanice, najprije one izvorno Pavlove, a zatim i one koje se vežu uz Pavlov duhovni krug. Poslanice izlaže određenim povijesnim slijedom: Prva i Druga Solunjanima, Prva i Druga Korinćanima, Galaćanima, Rimljanima, Filipljanima, Kološanima, Filemonu, Efežanima, Prva i Druga Timoteju, Titu i na kraju poslanica Hebrejima. Kod obrade sviju slijedi više-manje istu strukturu: smještanje svake poslanice u vremensko-prostorni (povijesno-zemljopisni) kontekst, pitanje autorstva, naslovnika, sadržaja, književne strukture i teološke poruke. Autentično Pavlove, posebno “velike” poslanice (1. i 2. Kor, Gal, Rim) autor je iscrpnije obradio zbog toga što predstavljaju izvorno Pavlove spise i što u njima nalazi najvažnije teološke teme Pavlove misli. Na kraju svake poslanice donosi popis komentara i monografija o dotičnom spisu. U nakani da student/čitatelj dobije uvid u razvoj Pavlove misli, u zasebnim naslovima autor donosi neke važne teološke teme koje su obrađene u više poslanica, primjerice, “Pavlovo shvaćanje kršćanske nade”, “Mudrost križa”, “Opravdanje po vjeri a ne po djelima zakona”, “Crkva – Tijelo Krista – glave”. Takvi naslovi, smatra pisac, omogućuju čitatelju da shvati najprije Pavlov rast i dozrijevanje u shvaćanju i prenošenju objave, a onda i rast koji se događa u crkvenoj zajednici na temeljima Pavlove misli. U obradi pojedinih pitanja dolazi do izražaja autorova želja za preglednošću i informativnošću, nije skrivao poteškoće ni nudio samo jedno i pojednostavljeno rješenje nego donosi i različite autorske stavove i znanstvene rasprave bez ikakvoga konačnoga rješenja. Pokušava predočiti kako se pojedini dijelovi poslanice odnose prema njezinoj središnjoj, najvažnijoj poruci. (ika-sb/kj)